Provansa je u lipnju proživjela drugu mladost. Iako je ljeto pokucalo na vrata, umjesto uobičajene sparine i suhe trave, uz cestu su se i dalje prostirali veličanstveni prizori svojstveni proljeću, svježe zelenilo i jarke boje cvijeća. Nebo je, kao i u Hrvatskoj, svibnju podarilo obilatu kišu, što je rezultiralo time da su se obrazi tog raja na početku najtoplijega godišnjeg doba sjajili poput jutarnje rose. I sezona cvatnje, na moju veliku radost, produljila se za dvadesetak dana, pa su mi se beskrajno duge gredice slavne provansalske lavande pokazale u svojoj punoj ljubičastoj snazi.

Biljni sapun u obliku saća

Pčele sigurno uživaju, pomislila sam. Upravo su one bile razlog dvosatnog putovanja kroz Provansu, kojem je krajnje odredište bila njezina jednako lijepa, ali manje razvikana, susjeda: francuska pokrajina Ardèche. Davne 1977. godine raznolikost prirode tog kraja privukla je biologa Bernarda Chevilliata i njegova brata. Tu su se nastanili sa željom da se bave pčelarstvom. Njihova zaljubljenost u tu aktivnost ubrzo je rezultirala s više od 500 košnica koje su se, ovisno o sezoni cvatnje biljke, premještale uzduž i poprijeko Ardèchea.

Mjesto u kojem je živio, pčele kojima se bavio i med kao proizvod kojem se neizmjerno divio, Bernarda su inspirirali na osnivanje Melvite. Prvi proizvod njegove kozmetičke tvrtke, nastale 1983. godine, bio je biljni sapun u obliku ćelije saća obogaćen medom. Danas je on simbol te organske kozmetike, koja se među prvima u Francuskoj okitila i certifikatom Ecocerta, organizacije koja kontrolira certificiranje bioloških proizvoda.

Tehnologija koja se klanja prirodi

U gotovo 30-godišnjoj povijesti sapunu su se pridružili šamponi, kreme, losioni, hvaljene cvjetne vodice, biljna ulja. Ponuda se širila, no neke su stvari ostale jednake. Sumnjive kemikalije bile su strogo zabranjene u proizvodnji. Danas to znači da Melvitin proizvod sadržava prosječno 98 posto sastojaka prirodnog izvora i da je najmanje 95 posto svih upotrijebljenih biljnih sastojaka organskog podrijetla.

Da organsko nije pomodna riječ kojom se pokušava privući kupac, uvjerila sam se u obnovljenoj Melvitinoj tvornici, smještenoj u blizini sela Lagorce. Šetnja po njezinim hodnicima vrijedna je slobodnog vremena i pozornosti svakog turista. Uz nekoliko ekoloških certifikata, ta građevina daleko je od tipične tvornice. Bez dimnjaka koji ispuštaju crni dim, bučnih strojeva i natpisa oprez! tehnologija ovdje demonstrira moć na potpuno drukčiji način, klanjajući se prirodi.

Na krovu tvornice prema suncu okreće se stotinu zasađenih biljaka. Solarni kolektori osiguravaju toplu vodu, a fotonaponske ćelije električnu energiju. U velikim spremnicima skuplja se kišnica, a posađena trstika i vrbe oko tvornice čine močvarno stanište, ekosustav koji pročišćava otpadne vode.

Salatni test proizvoda

Bez obzira na stroga pravila koja zbog osjetljivih sirovina i mogućnosti kontaminacije zahtijeva proizvodnja organske kozmetike, u tvornici ne nedostaje ležernosti. U istraživačkom laboratoriju znanstvenici redovito testiraju nove formule na svojim rukama. Ta njihova tvrdnja čini mi se pretjeranom.

Ipak, kada nekoliko trenutaka poslije izrađujem svoj prvi melem, shvaćam da govore istinu. Miješajući ulja avokada, mrkve i manga, u polušali tražim dopuštenje da ih kušam. Slobodno, odgovara mi Samy, voditelj laboratorija. I on sa svojim kolegama nerijetko u stanci za ručak začini salatu sadržajem buduće kreme. Sviđa mi se ta mogućnost koju pruža rad s prirodnim sirovinama.

Zahvalnost matici

Svi mirisni proizvodi zajedno ne otkrivaju filozofiju Melvite kao nekoliko običnih drvenih košnica postavljenih uz tvornicu. O njima se brinu zaposlenici, a u njihovoj blizini i Bernard otkriva svoje pravo lice. Umjesto nove kreme, žarko nam želi pokazati maticu. Dok otvara košnice, ne ometaju ga ni vrućina, ni novinarska pitanja, ni vrijeme koje prebrzo curi jer nas očekuju još mnoge zanimljivosti koje su domaćini za nas pripremili. Jedino čega se želi riješiti jesu zaštitna kapa i rukavice.

Mirno i nenametljivo vadi okvir po okvir, dok pčelice krivudaju po njegovim šakama. Iz svakog njegova pokreta vidi se zahvalnost prema tim bićima. Dok hvali med od lavande i majčine dušice – za koji kaže da nije ništa manje ljekovit od manuke, vrste koja je trenutačno jako popularna u svijetu – s ponosom govori i o novom pčelarskom časopisu koji je pokrenuo te o Melvitinoj zakladi. Osnovana 2010. godine, projektima i istraživanjima podiže svijest o očuvanju okoliša i pčela.

Pont d’Arc

Riječ „organsko“ tijekom boravka u Ardècheu poprima sasvim novo značenje. Umjesto zelenog pečata na pakiranju, obilježava blisku suradnju čovjeka i prirode. Organske su i kamene kućice koje ne narušavaju izgled ove lijepe pokrajine, organska je i večera u lokalnom restoranu koju priprema kuhar koji se u slobodno vrijeme bori protiv GMO-uzgoja, kao i vožnja po rijeci Ardèche. Ondje stapanje s prirodom dostiže vrhunac prolaskom ispod Pont d’Arca, divovskog mosta isklesana u stijeni.

A kada se svemu tome na mjestu s kojeg puca pogled na jedan od najvećih europskih kanjona pridruži i divlja koza koja se vrzma uokolo poput kakva džepara, čuđenju nema kraja. Ono se nastavlja i spuštanjem u nezaobilaznu turističku destinaciju Ardèchea, spilju Aven d’Orgnac.

Aven d’Orgnac - u utrobi zemlje

Ne znam kako izgleda raj ili pakao, ali sigurna sam da sam djelić njihove atmosfere osjetila u tom vap­nenačkom carstvu koje priroda kleše posljednjih 110 milijuna godina. Nekoliko stotina stuba spušta me do dvorana ispunjenih stalaktitima, stalagmitima i drugim spiljskim ukrasima.

Osvijetljeno, dolje sve izgleda poput Disneyjeve bajke. Svjetlucavi kristalići koji oblikuju divovske borove šišarke, palme, orgulje, palačinke, Pinokija, vješticu... mame uzdahe. No kada se na trenutak svjetlo ugasi, u utrobi zemlje ne vidi se ni prst pred nosom. Zastrašujuća je spoznaja da je svijet u kojem živim stotinu metara daleko, tek jedna mala rupa u svodu iz koje proviruje svjetlo. „Sat vremena u ovoj spilji pomladit će vas za godinu dana“, otkriva mi vodič William i nastavlja: „Tu vrijeme ne postoji, a ni mobiteli.“ Pitam se koliko bih godina imala kada bih se prošetala duž cijeloga tog podzemnog svijeta. Naime, za javnost je otvorena tek njegova desetina.

Na činjenicu da se toj spilji godišnje divi 140.000 posjetitelja te da su je prije desetak godina spasili od umiranja bušenjem novih rupica na površini Zemlje kako bi kapljice i dalje gradile prekrasne oblike, sigurno bi bio ponosan speleolog Robert De Jolie. Upravo se on prvi spustio u Aven d’Orgnac 1935. godine i učinio ga dostupnim javnosti. Njegovo srce danas počiva u urni skrivenoj u spilji raskošnom vapnenačkom zavjesom.

Sirovine iz cijeloga svijeta

Oko 50 posto Melvitinih proizvoda sadržava pčelinje proizvode. Med, propolis, matična mliječ, pelud zaslužni su za mnoge blagodati ove kozmetike. Osim na lokalne uzgajivače, Melvita se u potrazi za savršenom organskom sirovinom oslanja na cijeli svijet. Tako se, poštujući fair trade, 23 njegujuća organska ulja koja se koriste u izradi kozmetike, otkupljuju na svim kontinentima. Primjerice, ulje borača stiže iz Kanade, makadamije iz Amazonije, nevena iz Egipta, lješnjaka iz Turske, a ulje kamelije iz Japana.

Za koliko bismo ljepote i blagodati bili uskraćeni da ne postoje ljudi koji posvećuju život prirodi, pitam se na kraju ovog putovanja. Ružine latice, med, izvorska voda... Većina nas u tome ne vidi luksuz. Oni malobrojni svjesni su da je priroda tu zbog čovjeka, ali i obratno. Svojim primjerom podsjećaju kako iskorištavajući njezina blaga trebamo osluškivati i njezine potrebe. Za bolje sutra.

Profimedia/Shutterstock Otputovali smo u Ardèche, pokrajinu na jugu Francuske. Jednako lijepa, ali manje popularna od svoje susjede Provanse, već je trideset godina dom Melvite, organske kozmetike koja svoj uspjeh temelji na poštovanju prirode i marljivim pčelicama