'Mjesto za eksperimentiranje s boljim životom': Organizator Luminariesa otkrio sve detalje ovog jedinstvenog festivala

U Pine Beach u Pakoštanima, jednom od najljepših resorta na jadranskoj obali, od 21. do 27. rujna održava se Luminaires Summit, šestodnevni dnevni transformacijski susret, putovanje posvećeno osobnom razvoju, zajedništvu i održivom načinu života. Detaljni popis može se naći na stranici Luminaries Summita.

S Highlanderom ste promijenili način na koji ljudi doživljavaju prirodu i vlastite granice, i tako stvorili brend prisutan u više od 20 zemalja. Kako je izgledao trenutak u kojem ste shvatili da je vrijeme za odlazak i koliko je hrabrosti bilo potrebno za puštanje nečega što je postalo globalni uspjeh?

Highlander je nastao iz vrlo osobne potrebe, želio sam provoditi više vremena u planini i prirodi. Pokrenuti nešto potpuno drukčije od svega što sam do tada radio bilo je istodobno izazovno i izuzetno inspirativno. Nakon osam godina razvoja osjetio sam da u sljedećoj fazi projekta više ne mogu dati doprinos kakav želim. To mi je bio najjasniji signal da je vrijeme za odlazak.

Takve odluke rijetko dolaze kao jedan dramatičan trenutak. Moj je trajao mjesecima, gotovo godinu dana. Bio je emotivan, kao i svaki rastanak s nečime u što ste utkali velik dio života. Najviše hrabrosti trebalo je za odluku da odem, uz uvjerenje da vrijednost svega što smo stvorili ostaje i nakon mog odlaska te da i izvan tog identiteta još uvijek imam mnogo toga za ponuditi. Na Highlanderov sam put i svoju ulogu u njemu iznimno ponosan. Upravo zato mogao sam ga pustiti bez potrebe da umanjim ono što je bio.

Iskustvo rada na masovnim događajima poput Wings for Life World Run utrke nosi veliku tehničku i ljudsku odgovornost budući da ste koordinirali preko tisuću ljudi. Što vas je to naučilo o ljudskoj prirodi i kolektivnoj energiji okupljenoj oko nekog zajedničkog cilja?

Od prvog izdanja Wings for Life World Runa u Zadru dio sam organizacijskog tima. U projekt sam došao zahvaljujući iskustvu u razvoju volonterskih programa, a upravo mi je rad s volonterima dao neke od najvažnijih lekcija o ljudima.

Kada koordinirate više od tisuću osoba, brzo shvatite da ljude ne pokreće samo zadatak. Pokreću ih smisao, povjerenje i osjećaj da pripadaju nečemu većem od sebe. Volonter za svoj rad ne prima plaću već ulaže vrijeme, energiju i odgovornost jer razumije zašto je njegov doprinos važan. Kad su ljudi dobro informirani, poštovani i svjesni koristi koju zajednica stvara, spremni su dati nevjerojatno mnogo.

Wings me naučio i da se kolektivna energija ne može narediti. Ona se gradi jasnoćom, dobrom komunikacijom i primjerom. Tisuću ljudi može izgledati kao logistički problem, ali kada svi vide isti cilj, postaje živi organizam koji radi stvari koje pojedinac sam nikada ne bi mogao.

Standarde održivosti koje ste razvili za Highlander usvojili su i brendovi poput američkog Spartana. Što je za vas bio prijelomni trenutak u kojem ste osjetili da nam je potreban drugačiji pristup životu i okupljanju?

Više je to bio niz uvida nego jedan prijelomni trenutak. Postalo mi je nelogično pozivati ljude u prirodu, govoriti o povezanosti s njom, a pritom organizirati događaj na način koji iza sebe ostavlja nepotreban otpad. Highlander je bio prirodan laboratorij za drukčiji pristup jer planinarska zajednica prirodu već doživljava kao svoj dom.

Krenuli smo od vrlo konkretnih odluka: dio hrane na terenu dostavljali smo u rinfuzi umjesto u desecima malih pakiranja, iz procesa smo uklanjali jednokratnu plastiku i s dobavljačima dogovarali ambalažu i logistiku usklađenu s našim standardima. Početak je tražio više razgovora i prilagodbe, a zatim su ti postupci postali nova normalnost.

Najvažnija lekcija bila je da održivost mora postati operativni sustav, a ne lijepa rečenica u komunikaciji. Kada je Spartan preuzeo standarde koje smo razvili, dobili smo potvrdu da lokalna praksa može utjecati na globalnu industriju. Svakom sudioniku Highlandera sam želio pokazati da se isti princip može prenijeti i u svakodnevni život.

Kako je nastala ideja za Luminaries i što vam je u tom projektu glavna misija?

Ideja se stvarala godinama. I sam dugo istražujem integralni pristup životu, zdravlju, održivosti, radu na sebi, odnosima i načinu na koji gradimo zajednice. Istodobno već trideset godina organiziram događaje i prirodno mi je okupljati ljude oko ideje koja ih nadahnjuje. U jednom trenutku postalo mi je jasno da mnogi već imaju znanje i praksu, ali im nedostaje prostor u kojem se sve to može povezati u živu (skladnu) cjelinu.

Tako je nastao Luminaries, šestodnevno iskustvo koje spaja znanost, duhovnost, umjetnost, glazbu, zdravlje, vodstvo i održivost. Ljudi ondje ne dolaze samo slušati predavanja već nekoliko dana žive skupa, zajedno jedu, uče, vježbaju, razgovaraju, odmaraju se i stvaraju odnose.

Moja je glavna misija pokazati da se možemo okupljati drukčije, zdravije, dublje i odgovornije, te da takvo iskustvo može imati odjek daleko izvan samog događaja. Inspirira me ideja grupne koherencije, ljudi koji naprave stvarnu promjenu u sebi tu promjenu prirodno prenose u obitelj, posao i zajednicu.

Luminaries Summit gradi viziju u kojoj se ljudi više ne tretiraju kao puki konzumenti. Kako u praksi izgleda pomak od klasičnog posjetitelja do aktivnog sudionika? Kako u šest dana intenzivnog iskustva u Pakoštanima ponuditi ljudima alate koji neće izblijedjeti u ponedjeljak ujutro kada se vrate u svoje urede i svakodnevicu?

Pomak počinje načinom na koji je cijelo iskustvo dizajnirano. Klasični posjetitelj kupi kartu, primi, konzumira sadržaj i ode kući. Sudionik Luminariesa ulazi u ritam zajednice, jutarnje prakse, interaktivne radionice, zajedničke obroke, male krugove, razgovore, glazbu, vrijeme u prirodi i prostor za osobnu refleksiju. Program mu stalno daje izbor da sluša, prakticira, doprinese, odmori se ili podijeli vlastito iskustvo.

Šest dana daje dovoljno vremena da se tijelo i um odmaknu od uobičajene brzine, ali samo trajanje nije jamstvo promjene. Zato integraciju gradimo prije, tijekom i nakon summita kroz pripremu, povezivanje sudionika, konkretne refleksije, odnose koji se nastavljaju i lokalne krugove zajednice.

Za mene je pravi test ponedjeljak ujutro, dan povratka u svakodnevni život. Želim da svaka osoba ponese barem jednu praksu koju može ponavljati, jedan odnos koji će njegovati i jednu odluku koju će stvarno provesti. Inspiracija je ugodna; navika je ona koja mijenja život.

Odluka da festival traje šest dana bez alkohola i da se poslužuje isključivo biljna, lokalno uzgojena organska hrana zvuči prilično radikalno za industriju događaja. Što se događa u ljudskom tijelu i umu kada šest dana potpuno promijenimo gorivo koje unosimo?

Svako tijelo reagira drukčije, pa izbjegavamo velika obećanja. Ono što ljudima nudimo jest prilika da šest dana žive u drukčijem ritmu, bez alkohola, uz redovite obroke od cjelovitih biljnih namirnica, kretanje, more, prirodu i kvalitetniji san u prirodnom okruženju. Mnogi tada primijete jasnija jutra, stabilniju energiju, lakše usporavanje i veću prisutnost. Nekima je promjena prehrane prilagodba zbog čega su raznolikost, dovoljno proteina i stručna priprema jelovnika vrlo važni.

Jednako je važan društveni učinak. Kada alkohol nije središte večeri, ljudi se povezuju budnije i autentičnije. Glazba, ples i slavlje ostaju, samo bez posljedica sljedećeg jutra.

Hranu ne tretiramo kao ideologiju ni test izdržljivosti, nego kao dio iskustva. Želimo da sudionik osjeti kako izbor namirnica utječe na njegovu energiju, pažnju i odnos prema okolišu. Šest dana dovoljno je da nešto isprobaš, a ostatak života odlučuješ što želiš zadržati.

Održivost festivala ide daleko od uobičajenog ‘recikliranja’. Od nula jednokratne plastike i biorazgradivih sredstava do regenerativnog učinka na samu lokaciju Pine Beacha. Što je od toga u praksi bilo najteže provesti u dogovoru s partnerima i dobavljačima?

Najteže je promijeniti zadane postavke cijelog opskrbnog lanca. Ako izbacujete jednokratnu plastiku, to mijenja vodu, čaše, posuđe, ambalažu, backstage i način na koji dobavljači dopremaju robu. Ako za stotine ljudi želite organsku, lokalnu i sezonsku hranu, morate uskladiti količine, rokove, skladištenje, sigurnost hrane i realne kapacitete malih proizvođača. Dobra namjera tada vrlo brzo upozna ozbiljno planiranje i to je zapravo zdrav susret.

Najzahtjevnije je standard prevesti u ugovor, plan nabave, jasnu odgovornost i rezervnu opciju. Zato s partnerima razgovaramo dovoljno rano i objašnjavamo da održivost nije ukras projekta, nego dio proizvoda.

Regenerativni pristup traži još jedan korak: lokaciju, ljude i lokalnu zajednicu želimo ostaviti u boljem stanju nego što smo ih zatekli. To znači mjeriti, učiti iz propusta i svake godine podizati standard. Mi smatramo da je dosljedan napredak mnogo korisniji od savršenog operativnog plana.

Luminaries opisujete kao projekt koji postavlja standard za to kako ćemo živjeti, raditi i graditi poslove u godinama koje dolaze. Kako bi, po vama, jedan veliki festival izgledao za deset godina kada bi industrija ozbiljno prihvatila ono za što se vi zalažete?

Vjerujem da se za već pet godina uspješan festival neće mjeriti samo brojem posjetitelja i prometom na šankovima. Mjerit će koliko je vrijednosti ostavio ljudima, lokaciji i lokalnoj zajednici. Energija će dolaziti iz alternativnih izvora, infrastruktura će biti kružna i višekratna, hrana većinom lokalna i regenerativno uzgojena, a otpad problem koji se rješava prije nego što nastane. Dolazak publike organizirat će se javnim i zajedničkim prijevozom, dok će društveni učinak biti transparentan.

Promijenit će se i uloga publike. Ljudi će sukreirati dio sadržaja, povezivati se u manje zajednice i nastavljati projekte nakon događaja. Granica između festivala, konferencije, retreata i društvene platforme postat će mnogo mekša.

Volio bih da veliki festival više ne bude bijeg od života, nego mjesto za eksperimentiranje s boljim životom. Najuspješniji će biti oni događaji s kojeg se posjetitelji vrate kao aktivni sudionici, življi, povezaniji i spremni nešto konkretno promijeniti.

S Luminariesom promovirate spajanje biznisa i duhovnosti, dva svijeta koji mnogi smatraju ne samo odvojenima već i međusobno prilično dalekima. Što za vas osobno znači taj spoj i na koji način to donosi novu perspektivu? Kako te dvije sfere utječu jedna na drugu?

Za mene duhovnost znači svijest o tome tko sam, kako djelujem i kakav trag ostavljam na ljudima i u svijetu. Biznis je sustav kroz koji organiziramo resurse, odgovornost i razmjenu. Kada ih spojimo zrelo, dobivamo poduzetništvo koje zna i kamo ide i kako će tamo stići.

Duhovnost bez strukture lako ostane lijepa osobna spoznaja. Biznis bez unutarnjeg kompasa lako postane vrlo učinkovito iscrpljivanje ljudi i prirode. Luminaries zato vodi jednako ozbiljne razgovore o smislu, odnosima i svijesti kao i o ugovorima, budžetu, rokovima i odgovornosti. Profit je važan jer projektu daje stabilnost, razvoj i doseg, a svrha određuje čemu taj profit služi i koje granice pritom čuvamo.

Taj spoj donosi novu perspektivu u svaku odluku: pitamo što je izvedivo, ali i što je ispravno; što stvara prihod, ali i što stvara vrijednost. Meditacija, joga i svjesno disanje mogu ići uz budžet, rokove i jasan plan egzekucije događaja. Jedno čuva smjer, drugo pazi da stignemo.

U Pakoštanima okupljate nevjerojatan spoj znanstvenika, glumaca, holističkih stručnjaka, poduzetnika i glazbenika iz cijelog svijeta. Kako ste slagali program da festival ne ostane samo niz zanimljivih predavanja, nego postane koherentno, zaokruženo iskustvo za svakog sudionika?

Program slažemo kao emocionalni i iskustveni luk, umjesto samo kao popis poznatih imena. Jutro je namijenjeno tijelu i prisutnosti, pokretu, disanju, meditaciji i moru. Dan donosi predavanja, radionice i razgovore koji otvaraju nove perspektive, a večer glazbu, umjetnost, ples i zajedničko iskustvo. Između svega ostavljamo prostor za odmor, susrete i integraciju jer čovjeku treba vrijeme da doživljeno postane njegovo. Raspored nije natjecateljski sport.

Pri izboru govornika i umjetnika gledamo kvalitetu njihova rada, etiku i način na koji se uklapaju u cjelinu. Znanost donosi provjeru i pitanja, duhovne prakse iskustvo, umjetnost emociju, a poduzetništvo mogućnost primjene. Pine Beach, zajednički obroci i boravak u prirodi jednako su važni dijelovi programa kao i glavna pozornica.

Cilj je da svaki sudionik pronađe vlastita ulazna vrata, ali da svi zajedno prođu put od dolaska i povjerenja, preko istraživanja i otvaranja, do integracije i jasnog završetka.

Luminaries traje šest dana, no promjene kojima težite sežu puno dalje od samog festivala. Što biste voljeli da svaki sudionik ponese sa sobom u svakodnevicu nakon što se u Pakoštanima ugase pozornice?

Volio bih da svaki sudionik ponese tri stvari: dublji odnos sa sobom, barem jednu stvarnu povezanost s drugom osobom i jedan konkretan korak koji će provesti u svakodnevnom životu. Velika iskustva lako ostanu lijepa uspomena, njihova prava vrijednost vidi se u običnom utorku, u načinu na koji jedemo, razgovaramo, vodimo poslove, odmaramo se, postavljamo granice i donosimo odluke.

Najvažnija poruka Luminariesa za mene je da ljudi ne moraju postati netko drugi. Mnogi već imaju mnogo znanja, iskustva i unutarnje mudrosti. Potreban im je prostor u kojem će sve to povezati, osjetiti podršku sebi ravnih i steći hrabrost da žive ono što već znaju.

Ako se nakon Luminariesa jedna osoba vrati kući prisutnija, pažljivije njeguje odnose, promijeni način vođenja posla ili pokrene nešto korisno u svojoj zajednici, njihovo iskustvo se nastavlja. Nakon okupljanja na Luminaries Summitu val energije i unutarnje promjene koji ljudi ponesu sa sobom tek tada počinje.