Tragom vode

Ptičji krici kao da paraju vedro ljetno nebo. Tupici, blune, galebovi, njorke vrtlože se jureći oko strmih obala otoka što izranjaju iz mora. Otisnuli smo se prema sjeveru i otplovili najdalje što se može: do najsjevernijeg rta obalne Norveške, visoko iznad sjeverne polarnice. Brod se propinje i ponire u morskim prolazima punima stijena, a ja iznova otkrivam staru istinu. Morske ptice dobre su u letenju i plutanju, plivanju i zaranjanju – i gotovo ničemu drugome. Jure preko slane vode sve do točke kad se čini kako više neće moći uzletjeti i slijeću poput teških kišnih kapi na pjenu razbijenog vala.

No dok u zraku istražuju vode naherenih glava, te su ptice gospodari ove krivudave obale, ovih razbijenih otoka duž sjevernog ruba Norveške, koji poput kape pokriva Švedsku i Finsku. Ovdje, i istočno prema Rusiji, norveško se kopno grubo sudara s morem, vrhovi su mu ogoljeni i poput šake se zabijaju u Barentsovo more. Nitko ne poznaje cijelu norvešku obalu, a među manje poznatim njezinim dijelovima jest rub poluotoka Varanger, čiji se završetak nalazi istočnije od Sankt Peterburga. To je nizak žal prekriven injem i prošaran drevnim velikim kamenjem, svjetovima daleko od Bergena, okupan bakrenom svjetlošću među beskrajnim arhipelazima u kojima se fjordovi prelijevaju u more.

Brog Hurtigruten - veza sa svijetom

Možete se, naravno, odvesti od Bergena do Varda, na istočnom kraju Varangera. No i letimičan pogled na zemljovid ili nautičke karte otkriva činjenicu da je automobil ovdje samo smetnja. U posljednjih 120 godina plovila znamenitoga Hurtigrutena (doslovce, “brza ruta”) činila su žilu kucavicu koja je izolirane zajednice povezivala sa svijetom. Kad putujete tim obalnim ekspresom, kilometri vam ne znače ništa – kao što ni sati ne znače ništa na vrhuncu ponoćnoga sunca. Vrijeme mjerite napredovanjem od luke do luke: Bodø, Svolvær, Tromsø.

Gotovo svagdje svojevrsna svečanost i danas prati dolazak Hurtigrutena. Može biti tri u noći, ali ljudi će čekati da brod pristane uz mol na ponoćnom suncu koje baca duge sjene. Neki imaju posla u pristanišnim skladištima, ali pojedini su došli samo zato da bi pogledali nešto što vrijedi vidjeti. Visoko s palube čak i u najmanjoj luci možete vidjeti dio velike norveške flote – ribarske brodice, brze putničke trajekte, plovila koja opslužuju naftna polja na otvorenom moru, jedrilice privezane uz mol, tankere i kontejnerske brodove, teglenice koje nose bagerske žlice, elegantne motorne čamce, restaurirane drvene jahte na kojima se reflektira sjaj vode. Tu i tamo možete čak ugledati čamčić koji nalikuje minijaturnoj teglenici, premalen i prestar za suočavanje s Norveškim morem na koje se svejedno otiskuje – što bi moglo biti moto duž cijele ove razvedene, sjajne obale.

Više pročitajte u časopisu National Geographic broj 11, studeni 2013.