Drava - hrvatska Amazona

Neponovljiva ljepota

Topao dan i vedro nebo ispunjeno mirisom tek procvalih voćaka bili su sve što mi je trebalo da se uputim na Dravu, prošećem njenim obalama i uživam u prirodi upijajući blago proljetno sunce. Vodostaj je sada prilično visok pa jedino čamcem mogu doći do željenog spruda nasred rijeke.

Vozeći se čamcem, saginjem glavu ispod granja vrba i topola, sada obavijenih mekim lišćem, blage, umirujuće, proljetne zelene boje. Prisjećam se izleta na isto mjesto u kolovozu prošle godine, kada se razina vode toliko spustila da smo bosi prošetali do spruda do kojeg nam je prije desetak dana, kao i sada, trebao čamac.

Najljepši dio Drave

Toga dana gacali smo naizmjence po vodi, šljunku i mulju koji nam je hirovita Drava izložila na dlanu kao da nas želi upoznati sa svojim, inače duboko pod vodom skrivenim tajnama. To je mjesto na kojem se lako zaljubiti u Dravu koja pri svakom susretu izgleda drugačije, svaki put nudeći upoznavanje s novom slikom sebe; mjesto na kojem se može osjetiti živa rijeka u svojoj slobodi, prizor savršene iskonske prirode u kojoj joj baš to što nema nikakvog reda daje najbolji red i smisao.    

Od malenog izvora u talijanskim Alpama u južnom Tirolu, kroz živopisnu dolinu Pustertal između alpskih vrhova u Austriji, slijevajući se niz brda Slovenije, Drava dolazi do Panonske nizine, kojom, već oblikovana u nizinsku rijeku, teče južnom granicom Mađarske i Hrvatske, da bi se na kraju pridružila Dunavu kod Osijeka noseći na svojim zavojitim leđima teret četiriju država.

Ljudi su svojim utjecajem dosta izmijenili Dravu pa su uzvodno od ušća Mure na njoj izgradili čak 22 brane. No srećom, ali i zalaganjem ljudi koji žive s Dravom, na nekim dijelovima ona i dalje vlada sobom i svojom prirodom. Osim na izuzetnom močvarnom području Kopačkog rita, Drava slobodno utire svoj tok i u Podravini – „zemlji uz Dravu“. Najljepši dio Drave je od ušća Mure do mađarskog grada Barcsa, područje gdje je rijeka živi labirint sprudova, otoka, rukavaca i mrtvica. I dok mnogi sanjaju daleke divlje rijeke, malo ih je doživjelo čari Drave – hrvatske Amazone.

Hrvatska Amazona

Na samoj granici s Mađarskom, u blizini podravskog mjesta Legrad, u Dravu se ulijeva rijeka Mura. Zbog nedostupnosti, ali i blizine državne granice, taj je dio svojim većim dijelom ostao potpuno netaknut pa ga mnogi s pravom nazivaju hrvatska Amazona.
Kao neregulirana, prirodna rijeka, Drava je kroz minula stoljeća prokrstarila svakim komadićem zemlje koja je okružuje, kao da je u nedoumici kojim bi koritom krenula.

Pritom je oslikavala nevjerojatno raznovrstan reljef, pravi labirint vode, šljunka, poplavljenih šuma vrba i topola, brojnih močvara, živih i mrtvih rukavaca u kojima se gubi granica kopna i vode. Šarani i druge ribe dolaze u ove rukavce na mrijest, ostavljajući dragocjeno potomstvo u mirnijim vodama dok ne odraste i vrati se u jake struje matice.

Vrbe i topole tiskaju se na svakom slobodnom komadiću zemlje stotinama metara od rijeke, sve do prvih nasipa. Rijetko gdje se vrbe mogu vidjeti u ovakvom izdanju – rastu i do tridesetak metara u visinu, ravne su i vitke, a s njih vise brojne grane. Tlo je u potpunosti obraslo biljem koje mjestimice seže i do glave pa se treba dobro sagnuti, provući ili hodati po srušenu deblu da bi se prošlo kroz „džunglu“ posebnog zoološkog rezervata Veliki Pažut, koji obuhvaća veći dio ušća Mure u Dravu i pripadajući obalni pojas dviju rijeka.

Na mjestima gdje je biljni pokrivač ipak poštedio tlo, mnoštvo različitih otisaka otkriva da su tuda prolazile, hranile se i odmarale srne, jeleni, divlje svinje, zečevi, lisice, kune i druge životinje. Šuma je ispresijecana stotinama njihovih divljih puteljaka koji vode do rijeke.

Neočekivani susret

Probijajući se tom divljinom, bila sam iznenađena susretom s jednim od njenih stanovnika. Dok su mi misli bile okupirane izbjegavanjem kopriva i traženjem najboljeg načina da se provučem ispod granja srušenog stabla, nekoliko metara od mene nešto je zašuštalo u pustoj šumi. Ovaj sam put bila sigurna da to nije neka ptica koja izlijeće iz skrivenog gnijezda. Pomalo uplašena, nepomično sam stajala i pogledom tražila mjesto odakle se začuo zvuk.

Kad sam raspoznala rogove velikog i vitkog jelena, olakšanje i zadovoljstvo u trenu je zamijenio moj početni strah zbog neočekivanog susreta. I on je nepomično stajao, vjerojatno više preplašen od mene. Gledao me još koju sekundu, a onda se u hipu okrenuo i nestao u divljini. Nastavljam svoj put dalje dok mi kupina dere kožu ostavljajući pritom brojne ožiljke kao podsjetnik. Kopriva peče, a ne nedostaje ni spoticanja preko oborenih stabala i granja skrivenih u visokoj travi.

Čarobna priča o Legradu

Dok se probijam zaraslom šumom i pokušavam izbjeći pad, znam da je prizor koji me čeka na obali vrijedan truda. Na jednoj strani smećkasta, mirna Mura, a na drugoj plavozelena Drava, hirovita i snažna. Dvije rijeke teku usporedo, a dijeli ih tek uzak, ali dugačak i teško prohodan komadić kopna prije nego što se Mura ulije u Dravu, predajući tako svoj život u njeno korito.

Mir koji pruža ovo mjesto odmah zavlada mojim bićem dok gledam kako snažna Drava obujmljuje Muru u svoj vodeni zagrljaj, baš kao kad majka u sigurnost svog naručja prigrli malo dijete, koje više ne može hodati, da bi sigurno u njenom naručju nastavilo put.

Da u pitomoj Podravini Drava slobodno utire svoj tok, možda najbolje svjedoči poznati slučaj mjesta Legrad koje je 1710. g., mijenjajući svoj tok, Drava preko noći „ukrala“ Međimurju i poklonila Podravini. Rijeka je tada probila riječni meandar, što i ne bi bilo čudno da se između novog proboja i starog toka Drave nije nalazilo mjesto Legrad, koje je zbog nove vodene granice preko noći postalo podravskim naseljem.

No, da bi se vidjele promjene toka, ne treba ulaziti u prošlost. Dovoljno je ući u dravsku prašumu, stati na obalu rijeke i gledati kako pred očima mijenja krajolik deranjem jedne obale, stvaranjem novih zavoja i nanošenjem tog materijala na drugu obalu. Drava probija nove putove taložeći sprudove i ostavljajući za sobom stare rukavce i mrtvice dok ih ponovo ne odluči prigrliti u svoj glavni tok. Iako to u prvi mah djeluje apokaliptično, šuma vrba i topola izvanredno brzo raste i zacjeljuje rane te je i najbolja obrana od erozije.

Čarolija sprudova

U rano ljeto razorna se bujica povuče, a Drava ponovo blagim linijama nježno zapleše krajolikom, otkrivajući svoje dražesno lice. Zaobljene linije rijeke obogaćene su tada brojnim sprudovima – prepoznatljivim obilježjem Drave. Različitih oblika i veličina, sprudovi su negdje produženja obale, negdje manji ili veći otoci, najčešće izduženi posred toka. Neki su na istom mjestu godinama, a neki i kraće od jednog ljeta, ovisno o hiru vodostaja. No, nisu ovdje samo za ukras – važni su za život brojnih ugroženih ptica poput malih bijelih čigra koje se na njima gnijezde.

Nitko ne razumije Dravu bolje od ljudi koji uz nju i s njom žive. Iako moderan način života vuče sve više ljudi u gradove, još ima onih koji se ni za kakvu udobnost modernog gradskog stana ne bi odrekli svog komadića dravske utopije. Još žive na svojim seoskim imanjima udaljenim tek nekoliko metara od rijeke, sadeći na bogatoj zemlji dovoljno hrane i za sebe i za životinje koje uzgajaju te uživajući, među ostalim, i u blagodatima ribolova i kupanja u osvježavajućoj rijeci tijekom vrućih, ljetnih mjeseci.

Seoska imanja

Izuzetno bogatstvo, ljepotu i značaj očuvane Drave prepoznali su i ljudi izvan Podravine. Sve više turista dolazi radi uživanja u očuvanoj rijeci i onome što su već odavno izgubili. Smješteni u malim seoskim gospodarstvima raštrkanim niz tok Drave, uživaju u njenoj očaravajućoj prirodi.

Jedno takvo seosko imanje smjestilo se kod Donje Dubrave, na tromeđi Podravine, Međimurja i Mađarske. Farma Muškatljin nastala je prije više od petnaest godina, kada se vlasnik Marinko Lisjak, vođen ljubavlju prema Dravi i njenoj prirodi, kao diplomirani veterinar vratio iz Zagreba da bi uzgajao konje. Njegov žar prema onome što radi najbolje opisuju njegove riječi: „Naš cilj je da uz konje i vrhunsku prirodu pružimo i vrhunsku gastronomsku ponudu, dravske ribe i divljač ulovljenu na lovištima izvan Velikog Pažuta, sve začinjeno zajedničkom međimurskom i podravskom gostoljubivošću u jednom od najljepših dijelova prirode u Hrvatskoj, ali i u Europi.“

Svakome daje ponešto

Drava je idealno odredište za sve ljude željne mira i bijega od stresa užurbane svakodnevnice, ali i one željne aktivnog odmora. Uistinu, Drava svakome pruža ponešto, nepresušna je inspiracija brojnim umjetnicima, slikarima i fotografima, ali i odredište istraživača i znanstvenika.

Čaplje, crne rode, male bijele čigre, orao štekavac i mnoštvo drugih ptica neodoljiv su poziv birdwatcherima, tj. promatračima ptica. Plivanje uz struju, veslanje, rafting ili ribolov odlični su za svakog željnog akcije. Vožnja biciklom poznatom stazom Drava route, dugom oko 84 km, pruža uživanje u pogledu na neodoljiv spoj prirode i šarmantnih podravskih sela, od kojih su svakako najpoznatije Hlebine, centar naivne umjetnosti.

Odnosi probleme

No, Drava nije odredište samo za avanturiste, nego i za obiteljski odmor. U Legradu se na samom ušću smjestilo jedno od najljepših izletišta na Dravi, Halasz Csarda. Sada je to izletište mjesto kamo se odlazi u ribolov, šetnju i fotografiranje, a ljeti tu uživaju i brojni kupači. Uz uređenu obalu postavljene su klackalice, ljuljačke, klupice, roštilji i uređeno odbojkaško igralište.

Da bi se sačuvala uspomena na vremena kada se iz Drave ispiralo zlato i trgovalo s Mađarskom, ali i na vremena kada je brdo s druge strane Drave bilo područje Hrvatske na kojem su mnogi mještani iz Legrada imali vinograde, dva puta godišnje, na blagdan Sv. Ane u srpnju i blagdan Sv. Mihalja u rujnu, organizira se tradicionalni prijevoz skelom u Mađarsku.

Ipak, možda je od svega najljepše provući se kroz dravsku prašumu do obale, pod bosim nogama osjetiti i šljunak i mulj te na nekom plitkom dijelu bosonog prohodati vodom do novonastalog spruda i jednostavno upijati ljepotu prirode. Poseban mi je osjećaj meditirati dok osjećam toplo sunce na koži, miris biljaka u nosnicama, čujem zvuk ptica koje prolijeću iznad mene pomiješan sa žamorom toka snažne Drave koja kao da sa sobom odnosi i sve moje probleme, pritom dijeleći sa mnom i svoju snagu.

Kao što je rekao David Reeder, međunarodni koordinator za Dravu iz Svjetskog fonda za zaštitu prirode: „Takva snaga prirode je obilna, ali i opasna. S njom moramo raditi da bismo živjeli sigurno, ispunjeno i da bismo održali svijet dostojan naše djece. Radim na Dravi jer sam se zaljubio u prirodu, njene krajolike i ljude.“ I uistinu je lako zaljubiti se u Dravu, u sva njena lica – i ono nježnih zavoja dok blago vijuga krajem, ali i ono snažno dok ruši, a s druge strane i stvara.