Mjesecima sam kovala plan kako bih se nakratko udaljila od svakodnevnih obaveza i otišla na neki od azijskih „otoka sreće“. Sunce. More. Pijesak. Palme. Ja. Željela sam se čim više posvetiti sebi i svom zdravlju, opustiti se i napuniti baterije. Odluka je pala na Siddhalepa Health Resort smješten 30 km južno od Colomba, glavnog grada Šri Lanke. Na samoj obali Indijskog oceana, u mnoštvu palmi, lokalnih vrsta drveća i ajurvedskog bilja, prije 30-ak godina obitelj Hettigoda, najpoznatija ajurvedska obitelj Šri Lanke, s tradicijom liječenja duljom od 200 godina, pokrenula je ovaj resort.

Danas se resort sastoji od 50 prostranih, suvremeno opremljenih kućica za smještaj gostiju te velikog šarmantnog ajurvedskog SPA centra, koji arhitektonski više sliči na tradicionalne šrilankanske kuće nego wellness prostor. Obitelj Hettigoda također ima i vlastitu ajurvedsku bolnicu te proizvodnju ajurvedskih pripravaka, čajeva i kozmetike.

U Siddhalepa Health Resort ponajprije sam se došla opustiti, prepustiti u ruke kvalificiranim ajurvedskim liječnicima i terapeutima, čim više detoksicirati i ploviti oceanom pozitivnih misli. Na samom ulazu toplo me dočekala prekrasna žena odjevena u raskošni svileni sari. Spojivši dlanove ispred prsa i širokim osmijehom pozdravila me tradicionalnim šrilankanskim pozdravom Ayubowan (poživite dugo) te mi o vrat objesila ogrlicu od školjki. Ova mi je gesta ulila povjerenje da sam na pravom mjestu. Nisam se uspjela ni snaći, a već sam bila u prekrasnom otvorenom lobiju okruženom palmama i bazenčićima sa zlatnim ribicama.

Po stazici između palmi zaputila sam se u kućicu koja je bila moj dom sljedećih tjedan dana. Ugodno me iznenadilo što je bila uz samu plažu pa sam odmah počela planirati koliko ću izlazaka ili zalazaka sunca odavde promatrati. Nije mi dugo trebalo da završim na plaži. Iako nije bila pogodna za plivanje, potpuno me očarala. Trenutak tišine u mom umu. Duboka zahvala Suncu i oceanu. Sitan zlatni pijesak i mnoštvo račića iste te boje koji su sumanuto bježali od mene. Sjela sam na ribarsku brodicu izvučenu iz mora na plažu i promatrala sunce koje je izgledalo kao da bi uskoro moglo zaroniti u sivoplavi ocean. Potpuni zen.

Sljedećeg dana pregledala me dr. Hiroshini, ajurvedska liječnica koja je poslije svakodnevno nadgledala moje stanje i napredak. Opipavala mi je puls, pregledala jezik, uočila crte lica, ispitivala me o zdravlju i životnom stilu, sve kako bi uspješno odredila moju konstituciju. Na temelju toga propisala mi je vrste tretmana, ulja, pripravaka i eliksira koje sam trebala koristiti tijekom svog boravka. Ajurveda na Šri Lanki ponešto se razlikuje od ajurvede u Indiji. Prihvatili su dio prakse iz svoje višetisućljetne tradicionalne medicine poznate kao Hela Wedakama.

Ljekovite biljke koje koriste u Siddhalepi uglavnom su sa Šri Lanke, i to iz vlastitog uzgoja, odgovarajućih karakteristika i djelovanja, kao i biljke iz Indije o kojima detaljno piše u tradicionalnim ajurvedskim tekstovima. Cijelo vrijeme su mi na raspolaganju bile tri iskusne ajurvedske liječnice, u slučaju da se iz bilo kojeg razloga i u bilo kojem trenutku ne budem osjećala dobro. Svaki dan prije početka tretmana liječnica bi me pregledala te potvrdila predstojeće tretmane.

Svaki tretman započinjao je masažom glave, vrata i ramena, a završavao ispijanjem energetskog eliksira. Masaža glave vrućim uljem, poznata kao Shiro Abhyanga, koliko god bila jednostavna, svakog bi me dana iznova zadivila. Ne znam je li to zbog čarobnih pritisaka terapeutkinje ili ulja najprimjerenijeg mojoj energiji, no svaki put, već u prvih nekoliko trenutaka tretmana, moj bi um utihnuo i potpuno se prepustio svemu što nadolazi. Uživala sam u svakoj masaži, posebice ako je nakon toga uslijedio neki zagrijavajući tretman, poput biljne vruće kupke ili biljne parne kupelji.

Za vrijeme svih tretmana moj um bi uplovio u svojevrsno meditativno stanje. I najnapetiji djelići mog tijela potpuno su se opustili. Svrha mog dolaska bila je ispunjena.

Tretmana je bilo toliko da sam često hvatala slobodne trenutke kako bih „odahnula od silnog opuštanja“. Jutra i večeri provodila sam u neometanoj šetnji po plaži ili ispijanju ajurvedskih čajeva iz Siddhalepine vlastite proizvodnje na verandi svoje sobe.

Za vrijeme svojih odmora naviknula sam uspostaviti kontakte s drugim gostima, razmjenjivati iskustva. Ovaj put je bilo malo drukčije. Možda zbog jezične barijere, drukčijeg životnog stila ili zbog toga što sam tamo bila sama. Većina gostiju bili su bračni parovi ili grupe prijateljica koje gotovo svake godine dolaze u Siddhalepu na odmor i regeneraciju.

Malo mi je nedostajala ta komunikacija s drugim gostima. No to sam sve nadoknadila u raspravama s dr. Hiroshini o ajurvedi i pripravcima ili pak s kuharom Sunilom koji mi je svaki dan drage volje objašnjavao kako su pripremljena određena zdrava vegetarijanska i prije svega lokalna jela.

Ispočetka sam pretpostavljala kako mi se nakon ove miline i opuštanja neće dati vratiti u civilizaciju i svemu što svakodnevni život nosi sa sobom. No, začudo, kako su i zadnje napetosti isparavale iz mog tijela i uma, punila sam se energijom i postala u potpunosti spremna za nove životne i radne pobjede.