Toliko je toga protiv čega se borimo, umjesto da se borimo za bolje sutra. Odlučnost i strast među najvažnijim su obnovljivim izvorima energije koje imamo. Sve što je potrebno za održivi svijet već postoji – riječi su australskog glumca, redatelja i ekološkog aktivista Damona Gameua koji se proslavio dokumentarcem That Sugar Film (Taj slatki film) o razornim posljedicama šećera na zdravlje, a sada širom svijeta predstavlja svoj novi film 2040 kao viziju svijetle budućnosti kakvu bismo imali kad bismo se sustavno posvetili obnavljanju i zaštiti prirode. Usporedo s Gameuovim dokumentarcem, koji smo u Sensi već spominjali, pojavile su se još neke dirljive filmske priče snimljene u čast majke Zemlje – doista ih vrijedi pogledati.

‘2040’

Kad bismo se već danas okrenuli ekološkim rješenjima, poljoprivreda 2040. godine bila bi zelena i čista, obnovilo bi se bogatstvo života u oceanima, svi bi imali dovoljno hrane i opskrbljivali bi se solarnom energijom, ne bismo gomilali predmete i stvarali otpad, nego bismo živjeli prema načelima ekonomije dijeljenja. Takav svijet opisuje Damon Gameu u dokumentarcu koji je posvetio svojoj petogodišnjoj kćeri Velvet, pričajući joj kakav bi njezin život mogao biti kad odraste. Gameu smatra da su upravo žene snažni pokretači društvenih promjena te se zalaže da budu obrazovane i samostalne kako bi imale aktivniju ulogu u svojim zajednicama. Više na www.whatsyour2040.com.

‘Aquarela’

Dokumentarni film proslavljenog ruskog redatelja Viktora Kosakovskog dramatično je svjedočanstvo goleme i varljive prirode vode. Redatelj je tretira s punim poštovanjem: voda u filmu nije objekt, nego glavni protagonist, moćna sila o kojoj ovisi naš opstanak. U filmu nema pripovijedanja, spektakularni prizori praćeni su samo glazbom. Od leda na Bajkalskom jezeru u Rusiji i uragana u Miamiju do veličanstvenih Angelovih slapova u Venezueli, Kosakovski prikazuje vodu u njezinim (bez)brojnim zadivljujućim oblicima. Više o ovom filmu možete saznati na www.sonyclassics.com/aquarela/.

‘Medena zemlja’ (Honeyland)

Dokumentarac o pčelarici iz Sjeverne Makedonije bio je nominiran za Oscara 2020. u dvije kategorije: za najbolji dokumentarni igrani film i za najbolji strani film. Iza ovog iznimnog ostvarenja već je „kilometarski“ popis nagrada sa svjetskih filmskih festivala i veliki broj obožavatelja. Redatelji Tamara Kotevska i Ljubomir Stefanov tri su godine pratili svakidašnjicu tada 55-godišnje Hatidže Muratove koja živi u napuštenom planinskom selu bez struje i tekuće vode, brinući se o svojoj bolesnoj majci i divljim pčelama nastanjenim u obližnjim stijenama. Povremeno ode u Skopje da bi na tržnici prodavala med. Hatidža je među posljednjim poznatim medarima u Europi koji slijede drevnu tradiciju suradnje s divljim pčelama. Kad provjerava saće, lagano pjevuši: „Pola za njih, pola za mene“. Ima li boljeg savjeta za harmoniju s prirodom: pola možeš uzeti, ali drugu polovicu ostavi?! No, sve se mijenja kad u selo dođe bučna i neotesana obitelj sezonskih pastira. Hatidža ih prijateljski dočekuje, no ubrzo uviđa da bi oni zauvijek mogli poremetiti ne samo njezin način života, nego i ugroziti pčele jer im žele uzeti sav med... Više saznajte na https://honeyland.earth/.