Riječ je o otpadnom papiru, metalu, plastici i staklu, električnom i elektroničkom otpadu, otpadnim baterijama i akumulatorima, otpadnim vozilima, gumama, ulju, tekstilu, obući i medicinskom otpadu, sve redom vrijednom materijalu koji se može reciklirati odnosno oporabiti, smanjujući količine otpada na „smetlištima“. Na njima će, budemo li disciplinirani i ekološki osviješteni poput Austrijanaca, Nijemaca ili, primjerice Švicaraca, završavati samo ono što se oporabiti ne može, pri čemu bi Hrvatska do kraja 2018. godine trebala dobiti i 13 regionalnih centara za gospodarenje otpadom na kojima će se nerazvrstani otpad zbrinjavati na poseban, ekološkiji način.

Od prvog dana nove godine sve jedinice lokalne samouprave imaju obavezu građanima na najviše 300 metara od kuće ili zgrade osigurati „zelene otoke“ sa spremnicima za odvajanje različitih sorti otpada, dok su dužni otvoriti i daleko više reciklažnih dvorišta u kojima će se besplatno moći ostaviti sve što u spremnike na „zelenim otocima“ ne može, poput velike ambalaže, starog namještaja, građevinskog otpada i slično.

Na zahtjev građana, po takav će otpad komunalno poduzeće morati i doći te ga odvesti na zbrinjavanje. Hoće li, i koliko, novi sustav gospodarenja otpadom povećati račune građanima, za sada nije poznato, kao ni to kako će se kontrolirati odvaja li se otpad na „kućnom pragu“ propisno ili ne. Zakon kojim je novi sustav reguliran predviđa, naime, i novčane kazne za nedisciplinirane i aljkave građane, koji budu, primjerice, staklenu ambalažu bacali u spremnik za papir i slično. Kazne će se kretati od 3.000 do čak 10.000 kuna.