Stanište ptica i insekata

Krovovi su se stoljećima mijenjali izvedbom i materijalima – od pruća, trstike, zemlje, slame i crijepa do suvremenih materijala upotpunjenih raznim vrstama izolacije, pa čak i solarnim panelima. Svi imaju prednosti i nedostatke, a danas se teži sigurnosti, funkcionalnosti, trajnosti, ali i ekološkoj prihvatljivosti. Kvalitetan krov štiti od oborina, sunca, hladnoće, vrućine i vjetra, ali i od raznih plinova, požara, buke i prašine.

Zeleni krovovi možda djeluju poput novotarije, ali istodobno imaju i neodoljiv rustikalan izgled i sve navedene odlike, prikladni su i predivno se uklapaju u suvremeni, kao i starinski dizajn zgrada, kuća i okućnica. To je oživljena i osuvremenjena stara zamisao da prije svega treba omogućiti povećanje ukupnih zelenih površina, a time i pročišćavanje zagađenog zraka te njegovo obogaćivanje kisikom.

Pri tome zeleni krovovi štede energiju (manja je potreba za grijanjem i rashlađivanjem prostora), umanjuju zagrijavanje urbanih naselja te upijaju prilično velik dio oborina, a višak se može prikupljati za zalijevanje vrta jer je takva voda prolaskom kroz sloj zemlje i korijenja djelomično pročišćena. Zeleni krovovi pogodno su stanište mnogih ptica i insekata, osobito pčela.

Praksa u svijetu

U svijetu su u mnogim državama takvi krovovi omiljeni, osobito u skandinavskim zemljama, Islandu, Belgiji, Irskoj, Velikoj Britaniji, Njemačkoj, Australiji, SAD-u i Kanadi. Toronto ima dugogodišnju praksu zelenih krovova na stambenim i industrijskim zgradama, a Francuska je čak donijela zakon prema kojemu sve nove zgrade u komercijalnim dijelovima gradova na krovovima moraju imati biljke i/ili solarne panele.

U Hrvatskoj je ta praksa tek u povoju, no svakako bi bila zanimljiva u segmentu turizma, gospodarstva, ali i školstva te zdravstva, jer osim uljepšavanja prostora takve površine mogu poslužiti u svrhu obrazovanja i rekreacije.

Vrtovi na krovu

Dvije su osnovne skupine zelenih krovova:
Ekstenzivni zeleni krovovi služe kao ukras i izolacija te obično nemaju debeo sloj zemlje. Na njima rastu otporne biljke kojima nije potrebna posebna njega, samo povremeno zalijevanje za velikih suša.

Intenzivni zeleni krovovi­ zahtijevaju njegu jer na njima se može uzgajati raznovrsno ukrasno i korisno bilje (minijaturne voćke, povrće i začini); oni se obično izvode na ravnim površinama i imaju deblji sloj zemlje. Njegujemo ih poput svih ostalih vrtova, uz ponešto češća zalijevanja i prihranu.

Posve ravne i manje ili više zakošene krovove možemo ozelenjeti na zgradama, kućama, garažama, terasama, balkonima, pa čak i na vrtnim i psećim kućicama. Pri izradi je važna dovoljno čvrsta konstrukcija. Na postojećim krovovima sloj zemlje prilagodit ćemo čvrstoći konstrukcije, a nismo li sigurni, dodat ćemo ojačanja ili načiniti krov s travom i niskim, otpornim trajnicama ili se obratiti stručnjacima. Trave i trajnice iznimno otporne na sušu trebaju samo od 5 do 20 centimetara debeo sloj zemlje, a veći i srednje visoki grmovi i manja stabla čak i 120 centimetara zemlje.

Zemlja kojom se prekriva krov za uzgoj biljaka treba biti hranjiva, ali i sadržavati čestice gline kako bi za sušna vremena zadržavala vlagu i pijesak radi ocjeđivanja. Ima li krov veći nagib, treba postaviti vodoravne zapreke u obliku letvi ili dasaka koje će spriječiti proklizavanje zemlje i biljaka za jačih oborina. Svaki krov mora na rubovima imati nagib i kanaliće ili otvore, a prema potrebi i oluke za otjecanje vode.

To je osobito važno na ravnim krovovima da se voda ne bi zadržavala i štetila biljkama. Izradu zahtjevnih i intenzivnih vrtova trebali bismo prepustiti stručnjacima. Podloga mora biti posve nepropusna – osim bitumena, na betonskim površinama polažu se kvalitetne poliesterske folije te čak i folije s udubljenjima koje zadržavaju manje količine vode potrebne biljkama. Sa strane trebaju biti držači za zemlju u obliku zidića, od lima ili dasaka.

Na niskim, zasjenjenim i vlažnim mjestima uspijevat će mnoge vrste paprati i mahovina, a s vremenom se mogu pojaviti neke vrste saprofitnih gljiva.

Lijepi i korisni

Kada su krovovi izloženi suncu, jako zakošeni i nepristupačni za zalijevanje, odabiremo najotpornije biljke poput raznih vrsta trava i rodove čuvarkuća (Sempervivum sp.), kamenika (Saxifraga sp.), babosvilki (Armeria sp.), puzavih ivica (Ajuga sp.) i žednjaka (Sedum sp.). Dobro će uspijevati i začinsko bilje poput majčine dušice ili timijana (Thymus sp.), katkada vlasca i češnjaka (Allium sp.).

Možemo i jednostavno dopustiti da priroda učini svoje; isprva posijemo travu i/ili posadimo neke biljke, a s vremenom vjetar može donijeti mnoštvo sjemenki i obradovati nas mnogobrojnim samoniklim biljem koje će uživati na našem krovu, što će dodatno privući pčele i leptire.