Ime Friedricha Wilhelma Nietzschea jedno je od najzvučnijih u filozofiji, a upravo se ovaj njemački znanstvenik smatra i jednim od najutjecajnijih mislilaca 19. st.
Rođen je u protestantskoj obitelji tadašnje Prusije. Osim oca i majke, imao je i brata i sestru. Njegov je otac bio luteranski pastor čijoj je smrti mladi Friedrich svjedočio, a taj je događaj ostavio velik utjecaj na njegov život i rad. Iako je prvotno upisao studij teologije, njegov životni put krenuo je u drugome smjeru i kasnije se odlučio za studij klasične filologije. Upravo će se na tome studiju susresti s filozofijom starih Grka koja će postati njegov uzor i ideal. Kasnije je gradio svoju filozofsku misao u različitim smjerovima, a u nastavku donosimo njegovih 20 citata iz djela S onu stranu dobra i zla: Predigra filozofiji budućnosti.
1. 'Spoznaja radi same sebe' - to je posljednja zamka koju postavlja moral. Tako se još jednom potpuno zaplićemo u njega.
2. Najnepošteniji smo prema svojem bogu: on ne smije griješiti!
3. To sam ja učinio - kaže moje sjećanje. To nisam mogao ja učiniti - kaže moj ponos i ostaje neumoljiv. Na koncu - sjećanje popušta.
4. Uzvišene ljude ne čini snaga visokih osjećaja, nego njihovo trajanje.
5. Tko dosegne svoj ideal, upravo ga time nadilazi.
6. Genijalan čovjek je neizdržljiv ako uz to ne posjeduje još barem dvoje: zahvalnost i čistoću.
7. U okolnostima mira ratnički čovjek navaljuje na sama sebe.
8. Duša koja je ljubljena, ali sama ne ljubi, očituje svoj mulj - ono njezino najdonje diže se.
9. Isti afekti u muškarca i žene ipak su različiti u tempu. Zbog toga se muškarac i žena ne prestaju pogrešno shvaćati.
10. Tko nije za svoj dobar glas barem jednom žrtvovao sebe?
11. Od života se treba rastati onako kao što se Odisej rastao od Nausikaje - više blagoslivljajući, nego zaljubljeno.
12. Kada je odluka jednom donesena, treba zatvoriti uho i za najbolji proturazlog.
13. Najviše se biva kažnjen za svoje vrline.
14. Draž spoznaje bila bi mala kada na putu do nje ne bi trebalo prevladati toliko stida.
15. Tek od osjetila dolazi sva pouzdanost, sva čista savjest, sva očiglednost istine.
16. Što jedno vrijeme osjeća kao zlo, obično je nesuvremeni odjek onoga što se nekoć osjećalo kao dobro - atavizam nekog starijeg ideala.
17. Ono što je učinjeno iz ljubavi zbiva se uvijek s onu stranu dobra i zla.
18. Našem najsnažnijem porivu, tiraninu u nama, ne podređuje se samo naš um, nego i naša savjest.
19. Ludilo je u pojedinca nešto rijetko, ali je pravilo u grupa, stranaka, naroda, vremena.
20. Postoji nevinost u laži koja je znak dobre vjere u jednu stvar.