Nizozemski filozof portugalsko-židovskog podrijetla Baruch de Spinoza obilježio je svojim radom 17. stoljeće, a i danas je predmet značajnih i raznovrsnih studija. Razvio je sustav racionalističke filozofije u kojemu je Bog identičan prirodi, a u svome glavnom djelu Etika zagovarao je stav da sloboda proizlazi iz pokoravanja nužnim zakonima prirode.
Bio je snažan zagovaratelj etičkog života vođenog razumom, a nije imao izravnih nastavljača ni učenika svojega rada. Ipak, krajem 18. stoljeća interes za izučavanjem njegova lika i djela raste pa su mnogi poznati mislioci toga vremena počeli izuzetno cijeniti Spinozin rad. Upravo se njegov utjecaj osjeti i u kasnijim filozofskim pokretima poput egzistencijalizma imarksizma.
- Jedina je životna svrha biti ono što jesmo i postati ono što smo sposobni postati.
- Sažaljenje je samo po sebi loše i nepotrebno srcu koje vodi razbor.
- Kad ljubav hoće govoriti, razum mora šutjeti.
- Duša se ne pobjeđuje oružjem, nego ljubavlju i blagorodnošću.
- Jer o savršenosti stvari može se suditi prema njihovoj naravi, stvari nisu više ili manje savršene jer ugađaju našim osjetilima ili ih vrijeđaju.
- Kada bi se vladalo mišljenjima ljudi, vladalo onako lako kao njihovim jezicima, svaka bi vlast bila bezopasna, a niti jedna vlast ne bi primjenjivala nasilje.
- Mana mnogih ljudi je što žele biti učitelji drugih, a ustvari bi trebali još dugo ostati učenici.
- Sreća je odsutnost bola.
- Tuga prenosi čovjeka iz veće savršenosti u manju.
- Ljude najviše smeta ako njima vladaju oni koji su im ravni.
Sreća je odsutnost bola.