Dok učimo potrebna nam je tuđa struktura. Jasno posloženi programi i uputstva koja moramo slijediti da bi došli do željenog rezultata. U početcima ni ne razumijemo da se naše unutarnje biće buni protiv toga, jer nam je fokus usmjeren na strukturu kako bi obavili zadak. Kako postajemo vještiji, zov unutar nas vuče nas da iskušamo nešto drugačije. Da mu damo osobniji pristup. Da utkamo dio nas u proces. Tada počinje stvaranje kreacije koja odiše nama.
Tada nas prepoznaju i mi prepoznajemo sebe. Vođeni smo buđenjem koje nam donosi jasnoću. Inicijativom koja dolazi iz intuicije, tu je i uznemirenost. Dolazimo do jasnoće. Jasnoće tko sam i što želim poslati u svijet. Kada se tako osjećam znam da sam na prekretnici. Da je promjena uplovila u moj život. U moje stvaranje. Moju sliku života koju stvaram.
Koji je kod vas osjećaj najizraženiji tada? Kod mene je to strah. Strah na dva načina onaj koji je razoran i koji me zaustavlja, ukopava u mjestu i onaj strah koji u sebi nosi uzbuđenje, iščekivanje. Jedan srah me zadržava u zoni u kojoj jesam - u zoni koja mi je poznata. Na mjestu i vremenu gdje se nalazim sada. Da stvaram na način na koji sam do sada stvarala.
Drugi me izvodi iz zone komfora. Govori mi da je u redu osjećati strah i da je to potpuno prirodno, s druge strane budi u meni znatiželju što je to tamo iza onih vrata, iza okvira poznatog. Gura me da pogledam.
STRAH. Kada zatvorim oči i pomislim kako je ta riječ napisana u mojim mislima izgleda kao transparent kojeg vuče aviončić i on leti i samo ponekad vidim cijelu riječ. Nekada je to bila riječ napisana debelim boldanim masnim slovima. Nekada i sada. Dva različita vremena, a mi ih stavljamo u jedno. Pitate li se ikada je li to bilo nekada i kako na stvari gledam sada? Kako ih osjećam?
Zbog nekada i sada ovih dana vrti mi se po mislima i novi način djelovanja. Iz svojih osviještenih snaga, na drugačiji način iz nove energije.
Vođena sam pitanjima: Kako svijet vidi mene? Kako ja vidim sebe u svijetu? Koliko maski sam na sebe stavila? Koliko sam se prilagodila svijetu? Koliko govorim što svijet želi čuti? Oblačim li se na način na koji je moj ili sam navukla uniformu? Djelujem li iz svog istinskog i autentičnog Ja ili je to nešto naučeno?
Ušli smo u nova vremena. Normalno novo traži i nove načine da bi nas se čulo i da bi mi sami bili cjeloviti i autentični. Potrebna su pitanja poput:
Je li to tvoje autentično? Je li to ono što želiš da svijet povezuje s tobom? Želiš li nastaviti na isti način rješavati svoje problemima i nositi se sa stresnim reakcijama na njih? Promisli prije negoli što pošalješ u svijet svoje misli, riječi, djela, reakcije.
Problema će biti dok je svijeta. Na nama je da naučimo i stvorimo mehanizme kako se nositi s njima i umanjiti njihov učinak na nas. Kako to postižemo? Tako da postajemo svjesni svojih misli, time osvješćujemo i reakcije koje imamo.
Kada naučimo primjećivati misli - imamo slobodu. Slobodu izbora i odluke kako ćemo reagirati.
Sva moć je u našim rukama, odnosno mislima:
i odgovorni smo
i za ono što smo učinili
i za ono što nismo učinili.
Osobni razvoj je zapravo želja da kontinuirano radimo na podizanju kvalitete života i življenja. Podizanju svoje osobne moči i bliskosti sebi. Što ste bliži sebi i u skladu sa svojim autentičnim Ja to ste prisniji unutarnjim mirom.