Primjećujete li kako izgarate i gubite smisao? Naša kolumnistica objašnjava kako pronaći svrhu nakon burnouta

Sve više pojedinaca osjeća pritisak s kojim se teško nositi, a još teže je oduprijeti se. Kako izaći iz začaranog kruga, usvajanjem vrijednih lekcija, opisuje Sensina suradnica i međunarodna EMCC mentorica, Danijela Lončarić

Danijela Lončarić

29.03.2024.

JD Chow / Unsplash

Pojava koja se sve češće, nepozvano, poput obično zanemarene prehlade sve dok ne uzme ozbiljnijeg maha, uselila u našu svakodnevnicu je burnout ili sagorijevanje. Na koga će se najjače odraziti nema veze s time jeste li na početku svog poslovnog puta ili ste ona čiji je dosje staža podebeo i poznajte svaku zamku poslovne dinamike. Zapravo, možda ste samo student ili čak učenik koji još nije ni zakoračio u poslovni svijet no radi broja obaveza, siline želja da se u nečem uspije što ranije, što prije (kako to već nameću česte informacije koje dolaze iz raznih izvora informiranja i šalju izvrnutu sliku stvarnosti) dolazite do pretjeranog rada, natovarivanja s raznim obvezama, neprestanog gledanja u mobitel/ekran, surfanja, istraživanja i konačno…nemogućnost odvajanja od obaveza i posla. To rezultira osjećajem iscrpljenosti, gubitkom motivacije i vjerovanjem kako nemate pojma što uopće i zašto radite u životu. Mnogi se ljudi nakon burnouta pitaju: "gdje sam se izgubio?" te "kako sada ponovo pronaći svrhu u životu?"

Prvi korak u pronalaženju smisla za život je oporavak od burnouta. To znači davanje dozvole samom sebi za odmor, postavljanje zdravih granica i jasnog fokusa na brigu o sebi. Provođenje vremena u prirodi, bavljenje hobijima i druženje s bliskim osobama najprije će vratiti osjećaj izgubljene osobne vrijednosti koja se želi uvući u nas i biti prisutna u novom misaonom obrascu koji se naziva „overthinking“ ili, kako ga ja volim zvati – zamorac, u svom neprekidnom krugu beskonačne vrtnje. To se može dogoditi ako nas je burnout ulovio prije završetka nekog projekta, dosezanja cilja kojeg smo postavili ili savršenstva kojem smo, potpuno iluzorno, bili usmjereni.

Kada se osjećamo bolje, fizički i psihički, tek tada se možemo usredotočiti na pronalaženje novog smisla i potragu za Svetim gralom - svojom svrhom. Za taj put nam je potrebna želja i volja, ali prije svega ogromna svjesnost; nastavimo li starim putem, neminovno ćemo doći na ista mjesta, na kojima smo već bili. Samo novi načini vode do novih rješenja, a meni se to trebalo dogoditi više od deset puta kako bih spoznala lekcije za život!

Zapamtite - lekcije dolaze toliko dugo pa sve dok na istu stvar ne počnemo reagirati drugačije. Neka od pitanja koja sam si počela postavljati, nakon što sam osvijestila da nisam robot i ne mogu se ponašati kao jedan, jer rok trajanja i izdržljivost postoji čak i za mene, bila su:

  • Pitanja o mojim vrijednostima. Što mi je u životu najvažnije? Što me čini sretnom i ispunjenom?
    Istraživala sam svoje interese. Što me zanima? Što bih voljela naučiti? Što je to što me uopće pokrenulo da radim, to što radim i gdje sam se izgubila na tom putu?
  • Razmišljala sam o svojim vještinama i talentima. Što mi dobro ide? U čemu sam dobra? Što je to što mi zaokuplja pažnju na način da zaboravim na vrijeme, prostor, okolinu, a iza toga ne osjećam umor niti pad energije?
  • Mogu li i kako biti korisna dok ne radim „kao ništa“? Na koje načine mogu nekome pomoći, volontirati, pokloniti i predati svoje znanje kako bih bila od veće koristi drugima? Kako vratiti osjećaj povezanosti sa sobom i drugima kroz nešto što nije nužno rad za novac?
  • Mogu li zapravo biti sama, i jesam li se od nečeg skrivala kroz posao? Ako da, što je to? Razmišljanje i introspekcija su tu da daju odgovore kroz tišinu koja može biti glasnija od svake buke, ako joj damo vremena i prostora. To će nas odvesti na put otkrivanja onoga što nam je u životi najvažnije.

Kako bih pratila koliko sam napredovala, samo sam pisala. Stavljanjem riječi na papir svakodnevno,svako jutro, još u polusnenom stanju iz mene bi izlazila bujica riječi koje nisam na prvu prepoznavala. Kasnije je to postalo vrelo informacija iz kojih sam mogla iščitati odgovore i primijetiti obrasce koje su se ponavljali, a mene sputavali.

Pronalaženje smisla i otkrivanje svoje svrhe u životu nije jednostavan proces i može potrajati. Važno je biti strpljiv, nježan i blag prema sebi i ne odustajati. Samo dok smo otvoreni prema novim iskustvima i spremni istraživati različite mogućnosti doći ćemo do novih rješenja i beskonačnih opcija koje su ispred nas.

Evo nekoliko dodatnih savjeta koji su meni pomogli na postavljanju novih parametara za zdrav život i olakšali put od pronalaska smisla i osobne svrhe za život:

  • Ne uspoređujte se s drugima.Svaki put je individualan i ne postoji univerzalni recept za pronalazak smisla.
  • Ne bojte se promjena. Pronalaženje smisla može značiti promjenu karijere, preseljenje u novi grad i/ili „jednostavno“ promjenu mindseta i lifestyle-a.
  • Budite optimistični. Imajte vjeru u sebe i u to da možete sve, a najmanje je pronaći svoj smjer i poziv za ovaj život.
    Pronalaženje pravog smjera, osobnog smisla i svrhe u životu, pogotovo nakon burnouta, dugoročan je put, ali i putovanje koje se isplati.

Jer, darovi koji dolaze na ovaj način su u potpunosti neopisivi i neprocjenjivi. Iz te perspektive, svakom svojem burnout-u mogu reći „hvala“ jer škola je bila kao nijedna druga; bogata znanjem, a još bogatija osjećajem.