Introvertiranost je svojedobno bila jedna od najmanje shvaćenih karakternih osobina pa se oko nje isplelo mnogo pogrešnih definicija. Najčešće se govorilo kako je riječ o sramežljivim i povučenim ljudima. Također, miješali su se pojmovi karakter i osobnost. Karakter se ne može mijenjati, s njime se rađamo i on određuje kako ćemo percipirati svijet, odnosno kako ćemo postupiti u određenoj situaciji. S druge strane, osobnost se gradi tijekom života i ona je niz trajnih sklonosti pojedinca da se u određenim situacijama ponaša na specifičan način. To su stavovi, misli, osjećaji koji su stjecani i oblikovani u životu.
Kako se introvertiranost smatrala osobinom, bilo je logično da se introverte pokuša preodgojiti u ekstroverte, što je počinjalo još od malih nogu. Roditelji bi, primjerice, dijete dovodili u stresne situacije kada bi ga pred drugima pitali: „Nećeš se igrati s drugom djecom?”, „Hajde, pokaži kako crtaš, pjevaš, slažeš kockice...” ili bi pred njime govorili: „Znate, on je malo sramežljiv, ne znam što ću s njim.” Dijete bi odmalena steklo dojam da nešto nije u redu s njime pa bi se tijekom života trudilo ponašanjem približiti ekstrovertima. Međutim, to bi ga jako iscrpljivalo i s vremenom bi postalo „čudak” koji se povlači od društva.
Uvažavanje različitosti
Danas mnogi roditelji uviđaju da je introvertiranost posve normalna karakterna osobina s kojom se rađamo i nastoje djecu poticati na drukčiji način. Svijet je svakako postao bolje mjesto otkad se ljevake više ne „ispravlja“ da pišu desnom rukom, otkad se uvodi klizno radno vrijeme zbog uvažavanja činjenice da postoje jutarnji i poslijepodnevni tipovi osoba, otkad se introverte doživljava kao bogatstvo u društvu, a ne kao čudake.
Grube procjene pokazuje da je u svijetu od 25 do 40 posto introverta. Da ih je „samo“ 25 posto i to bi bio velik postotak. Zanimljivo je da su introverti zastupljeniji u određenim kreativnim zvanjima. Primjerice, mnogi su glumci introverti i upravo im je glumački poziv pomogao da prevladaju neke društvene nelagode. Dvije ikone glumačkoga svijeta - Audrey Hepburn i Meryl Streep - rođene su s introvertnim karakterom. Audrey je znala govoriti: „Introvert sam... Volim biti sama, volim duge šetnje sa svojim psima, volim gledati drveće, cvijeće i nebo.” Meryl Streep je izvrstan primjer što može postići jedan introvert ako ima roditelja koji ga podržava i uvjerava u to da je sposoban i vrijedan. Životni mentor bila je joj majka koja joj je od malih nogu govorila da je sposobna, velika, da može učiniti što god želi, važno je samo da ustraje. Mala Meryl joj je povjerovala i odrasla u vrlo samouvjerenu osobu koja, zbog introvertnog karaktera, najradije nikad ne bi ništa govorila u javnosti, ali kad mora stati pod svjetla pozornice, uvijek se sjeti majke i kaže sebi: „Ona bi ovo s lakoćom odradila.” Njezin savjet glasi kako je dobro zamišljati da radiš nešto što misliš da ne možeš napraviti. To je svojevrsna mentalna priprema. Važno je samo dobro se uživjeti jer iako Meryl odrađuje sve govore i intervjue kako treba, dodaje: „Kad bi sve bilo po mome, sjedila bih kod kuće i razmišljala o tome što je za večeru.”
Introverti su poznati po tome da imaju vrlo bogat unutrašnji život. Dok se prema van doimaju smireno, unutra se odvija tisuće filmova u boji, svaki trenutak se ispisuju novi scenariji, sve je puno nevjerojatnih svjetova. Nije ni čudo što su i mnogi pisci introverti. Poznata je anegdota „majke” Harryja Pottera, J. K. Rowling, o tome kako je uopće smislila cijelu priču o malom čarobnjaku. Krenula je sama na put vlakom od Manchestera do Londona i tijekom vožnje osmislila kompletnu priču koja je očarala svijet. Kad je poželjela sve zapisati, uvidjela je da joj ne radi kemijska olovka, a bilo joj je nelagodno posuditi je od suputnika. Tako je bila prisiljena sve detaljno složiti u glavi i dobro upamtiti.
Što se događa u tijelu?
Temeljna razlika između introverta i ekstroverta, u fizičkom smislu, jest način kako funkcionira sustav za nagrađivanje u mozgu. Kad smo izloženi vanjskim stimulansima, mozak luči određene hormone od kojih je u ovome slučaju najvažniji dopamin. Introverti imaju mnogo manju toleranciju na dopamin u odnosu na ekstroverte. Ekstrovertima dopamina nikad nije dosta, a introverti relativno brzo dođu do razine kad im ga je previše. Tada se počinju osjećati fizički iscrpljeno i jedini način da vrate energiju jest da se povuku u samoću. Pritom ne govorimo o danima i tjednima samoće, o isposništvu i pustinjaštvu, nego jednostavno o pokojem satu u danu kad ih treba ostaviti na miru da „napune baterije”.
Ovo može biti razlog nerazumijevanja u vezama, osobito na početku veze kad se ljudi još ne poznaju dovoljno. Ekstrovertu je potrebna neprekidna pažnja i stalno bi se družio, introvertu su povremeno potrebni mir i izolacija. Ekstrovert tada pomisli da partneru ili partnerici nije dovoljno stalo do njega jer introverti na ovaj način mogu djelovati nezainteresirano ili hladno.
Četiri vrste introverta
Mnogo je predrasuda o introvertima, od toga da su sramežljivi, da su bahati ili elitisti s malim krugom prijatelja do toga da su čudaci. Tko će, međutim, najbolje opisati introverte ako ne sami introverti? Ovim se počeo baviti psiholog Jonathan Cheek sa sveučilišta Wellesley (dio sveučilišta Harvard) u Massachusettsu. Studiju je temeljio na brojnim intervjuima s introvertima. Kako se ne može sve ljude strogo podijeliti u ekstroverte i introverte, tj. mnogi se nalaze negdje u sredini, tako se ne može ni reći da su svi introverti slični. Dr. Cheek je uočio četiri velike skupine introverta, a pritom je naglasio da se istraživanje još odvija i da priča nije završena.
1. Društveni introvert – riječ se o ljudima koji ne vole velika društva, njeguju odnose jedan na jedan ili preferiraju male, provjerene skupine ljudi. Ne vole izlaske, kao tinejdžeri nisu izlazili subotom uvečer nego su kod kuće gledali omiljene serije ili čitali knjige. Razlog takvom ponašanju nije sramežljivost nego vrlo niska tolerancija na vanjske podražaje. Sramežljivi ljudi osjećaju se nelagodno u društvu, bolno su svjesni sebe i svoje nazočnosti i boje se da će napraviti nešto pogrešno. Sramežljivost je osobina i ekstroverta i u introverta! S druge strane, introverti vole ljude u jednakoj mjeri kao i ekstroverti, ali s jednom iznimkom - povremeno im je potrebna pauza.
2. Introvert mislilac - ovo je introspektivna osoba koja puno promišlja, analizira, često nestaje u svome svijetu mašte. Riječ je o vrlo kreativnim osobama. Za razliku od društvenih introverta, mislioci vole društvo, mogu provesti cijeli vikend s prijateljima i dobro se zabaviti, ali onda će u nedjelju navečer, primjerice, sjesti sami sa sobom i pisati dnevnik ili raditi na nekom svom projektu: pisanju knjige, crtanju, razvijanju web stranice...
3. Anksiozni introvert – ovome tipu nedostaje samopouzdanja u društvu, osjeća se čudno u blizini ljudi, kao da je neprekidno reflektor na njemu, pa je to razlog zašto vrijeme uglavnom provodi sam. Na žalost, ni kad je sam nema mira jer neprekidno promišlja što je trebao napraviti u određenoj situaciji ili što bi se loše moglo dogoditi u nečemu što ga tek čeka. Jako mu je teško zaustaviti negativni unutarnju monolog. Zna razmišljati o nekoj nelagodnoj situaciji i pet godina nakon što se dogodila. Za ovaj tip introverta najbolje je rješenje meditacija i učenje življenja u sadašnjem trenutku.
4. Suzdržani introvert — ovo je nešto usporeniji tip koji sasvim sigurno ujutro ne ustaje s mišlju da će napraviti sve što može od dana koji je pred njime. Treba mu dosta vremena da se pokrene, voli dobro promisliti prije nego što nešto kaže, voli sve odrađivati lagano, mirno i bez stresa. Ovaj tip mnogim ekstrovertima djeluje kao lijenčina ili „ugašena” osoba, a stara fraza „Taj se još nikad nije oznojio na poslu” sasvim je sigurno prvi put izišla iz usta nekog ekstroverta koji je komentirao introvertnog kolegu na poslu. Često im se postavlja pitanje poput „Jesi li dobro?” ili „Što ti je?“ Budući da ne pršte energijom, ostali automatski polaze od toga da je tim ljudima loše.
Vrline i mane introvertiranosti
Jedne od glavnih mana introverta su previše razmišljanja, analiziranja i razmatranja iz stotinu rakursa, što ih može dovesti do paralize i neučinkovitosti. Važno je osvijestiti ovaj problem i naučiti ipak donositi odluke. U tome im svakako mogu pomoći ekstrovertni prijatelji.
O vrlinama, odnosno prednostima introverta iscrpno je pisala američka psihologinja i psihoterapeutkinja Marti Olsen Laney u knjizi “Prednosti introverta” (The Introvert Advantage). Ona tvrdi da su introverti odlični poslovni partneri (predani, duboko se obvezuju), njeguju cjeloživotna prijateljstva, fleksibilni su i neovisni (osobito potonje jer im nisu potrebni pozornica i tuđi pljesak), odgovorni su i jako dobro poznaju sebe (budući da su neprekidno u introspekciji), vrlo su kreativni te mogu biti i izvrsni poslovni analitičari.
Nastavak pročitajte na sljedećoj stranici.