Zapisivanje na papir, u blokiće, bilježnice, notese, pridonosi našoj motorici, pamćenju i kreativnosti, pokazalo je nekoliko znanstvenih studija, među ostalim i istraživanje neuroznanstvenice s norveškog Sveučilišta za znanost i tehnologiju Audrey van der Meer. Ona je ustanovila da su učenici, bez obzira na dob, bolje i brže učili te pamtili informacije kad su ih zapisali rukom.
Bilježenje rukopisom umjesto tipkanjem prisiljava onoga tko piše da pazi na povezivanje slova i pravopis, a njegovu mozgu pomaže da razlikuje ono što vrijedi zabilježiti. Zbog te potrebe za selektivnošću ljudi koji zapisuju rukom bolje razumiju i pamte ono što su čuli, ustanovili su u svojoj studiji Pam A. Mueller s Princetona i Daniel M. Oppenheimer s UCLA.
"Budući da rukom zapisujemo puno sporije nego što tipkamo, moramo obaviti sintezu dok radimo bilješke", objašnjava grafoterapeutica Elise Harwal u svojoj knjizi 100 ideja za pomoć djeci s disgrafijom. Ona radi ne samo s djecom nego i s odraslima jer i oni imaju probleme s pisanjem zbog smanjenja motoričkih vještina, preciznosti i koncentracije, što se povezuje s pretjeranom uporabom digitalnih uređaja.
Pisanje rukom složen je zadatak, to je istodobno fizički i mentalni proces: mozak mora aktivirati fine motoričke vještine i obradu informacija kako bi se riječi stavile na papir. Zahvaljujući tome, pisanje rukom pospješuje pamćenje, jača koncentraciju i razvija ostale kognitivne procese, a time i kreativnost, "sposobnost otkrivanja novih i originalnih rješenja za dan problem".
U ovo digitalno doba sve se manje piše rukom, no trebali bismo nastojati što češće uzeti olovku u ruke: to je esencijalno jer naš je rukopis naš odraz, ističe grafoterapeutica.
.png)
.png)
