Postoje ljudi koji, ma koliko im se pružila dobra namjera, uvijek pronađu razlog za negodovanje. Ništa im nije dovoljno dobro, ni posao, ni partner, ni vrijeme vani. Na prvi pogled djeluju kao realisti, ali zapravo njihova stalna potreba da traže mane i razloge za nezadovoljstvo polako ih pretvara u energetski iscrpljujuće osobe od kojih okolina počinje bježati.
Dok mnogi vjeruju da ih okolnosti sputavaju, istina je često mnogo dublja i bolnija: nesvjesno njegujemo obrasce ponašanja koji nas udaljavaju od ljubavi, prijateljstva i životne lakoće.
Navika koja razara odnose
Psiholozi ističu da je riječ o kroničnom kritizerstvu i negativnosti. Ljudi koji u svemu vide problem ne znaju prepoznati i prihvatiti tuđu dobru namjeru. Uvjereni su da su samo ‘iskreni’ ili ‘realni’, ali ne shvaćaju da zapravo šire pesimizam, stvaraju napetost i unose nemir gdje god se pojave.
Oni rijetko prepoznaju da problem dolazi iznutra. Uvjerenje da ‘govore istinu’ i da ‘samo primjećuju ono što drugi ne vide’ često ih sprječava da sagledaju vlastitu odgovornost. Zbog toga se događa da se prijatelji, obitelj, pa čak i partneri, polako počnu povlačiti.
Kako negativnost razara život?
U ljubavi, partner s vremenom počinje gubiti motivaciju. Koliko god se trudio, čini mu se da nikad nije dovoljno dobar. Umjesto da odnos bude izvor podrške i nježnosti, on postaje poligon za kritiku i stalno dokazivanje. Takva emocionalna dinamika postupno urušava bliskost, jer nitko ne može dugo rasti u atmosferi gdje se svaki korak promatra kroz povećalo.
Isto se događa i u prijateljstvima. Ljudi se na kraju umore od neprestanih pritužbi, od razgovora koji umjesto da oplemene - iscrpljuju. Svaki susret počinje nositi težinu, pa se društveni krug polako sužava. Prijatelji počnu izmicati, birajući mir umjesto emocionalno zahtjevne interakcije.
Ni poslovno okruženje nije izuzetak. Osobe sklone kroničnoj negativnosti često ostavljaju dojam kompliciranosti i krutosti, što ih čini manje poželjnima u timskom radu. Bez obzira na njihove sposobnosti i talent, karijera im se često uspori, jer suradnici i nadređeni instinktivno biraju stabilnije i pozitivnije energije oko sebe.
Ima li izlaza?
Dobra vijest je da se ovaj obrazac može promijeniti. Potrebno je da osoba osvijesti kako njezin pogled na svijet utječe na druge - i na nju samu. Promjena počinje onog trenutka kada odlučimo ne tražiti greške, nego razloge za zahvalnost.
Kada naučimo pohvaliti umjesto kritizirati, prepoznati trud umjesto propusta i tražiti rješenja umjesto problema - odnosi se mijenjaju. Ljudi nam se ponovno počinju približavati, a život postaje lakši, topliji i smisleniji.
Na kraju, nije svijet taj koji se mijenja - nego mi, kada naučimo gledati drugačijim očima, piše Stil.
