U moj život ljubav je dolazila nenadano i snagom tsunamija koji bi prevrnuo cijeli moj svijet. Odrastala sam na klasicima ruske književnosti pa je ljubav za mene uvijek bila u kategoriji „sve ili ništa”. Nikad nisam umjela prihvatiti manje od toga, niti da budem polovično sretna ili samo zadovoljna. Kada sam voljela, to je uvijek bilo usprkos logici, razumu, razdaljini ili sigurnosti. Nisam se mirila s okolnostima i nisam pitala za cijenu, niti je ljubav za mene mogla imati cijenu. Međutim, takva ljubav zna koštati – i bit ću iskrena – i mene je koštala kad sam jako voljela, bezuvjetno vjerovala, ali i potajno strahovala. U jednom trenutku shvatila sam da se toliko trudim da postojimo „mi”, da sam u tom procesu polako nestajala „ja”.
Vjerovala sam tada, a vjerujem i sada, da voljeti znači željeti za drugu osobu najbolje. Ponekad to znači biti spremna pustiti tu osobu da ode ako vjeruješ da će biti sretnija u nekom drugom svijetu, daleko od tebe. To boli. Međutim, bol zbog gubitka „druge polovine” ipak je lakše podnijeti od beznađa koje osjetimo kada izgubimo sebe. Ljudi se pronađu u nekom trenutku, rastu zajedno i traju dok imaju što razmijeniti. Neke ljubavi nam jednostavno nisu dane da traju vječno nego da u njima naučimo više o sebi.
Čega se bojimo? Osnovna lekcija koju sam naučila glasi da je najveći neprijatelj ljubavi – strah.
Zbog straha da ne izgubimo partnera često gubimo sebe.
Zbog njega se polako, ali sigurno, pretvaramo u osobu koja nismo i ne želimo biti.
Zbog straha spuštamo kriterije i izdajemo sebe, živeći tuđe snove.
Zbog straha da nismo dovoljno dobre drugome postajemo najgore za sebe.
Gubitak sebe ne događa se glasno i bolno nego jako tiho i neprimjetno. Dan za danom gubimo djeliće sebe, i to svaki put kad prešutimo, opravdamo, odustanemo, spustimo kriterije, kad povjerujemo da tražimo previše. U najvećoj opasnosti su dobre i lijepo odgojene djevojke koje sve rade kako treba, koje se silno trude svima se svidjeti i opravdavaju tuđa očekivanja. Nažalost, baš one s godinama postaju blijeda kopija nekoga tko su mogle biti. Znam, svaka od nas se nekada bojala, ali vjerujte da je živjeti ljubav obojenu strahom isto što i ne živjeti je uopće. Zato sam davno odlučila da nikada neću dopustiti da mi strah od budućnosti oduzme sreću u sadašnjosti.
Od tada se više nikada nisam bojala da ću ostati sama. Bila sam sama i baš tada sam najbolje upoznala sebe. Otkrila sam što zaista volim, u čemu uživam, kamo volim putovati, što volim raditi i kako želim da izgleda moj život s nekim. Čvrsto sam odlučila da ću biti s nekim samo ako mi je s tom osobom mnogo ugodnije nego bez njega. Ne treba mi netko da bih bila sretna, ali ako sam s nekim, s njim moram biti sretnija nego bez njega. Naučila sam da ljubav ne smije boljeti. Ako boli, to nije ljubav i ne zovite je tako. Ljubav ne ograničava i ne koči nego daje krila i slobodu da budeš ona koja jesi. Shvatila sam da nam sve dolazi u trenutku kada smo za to spremni. Ljubav ne treba iščekivati, ali ako se dogodi, treba joj dati šansu da vas iznenadi.
Je li samo ljubav dovoljna?
S vremenom sam shvatila još jednu vrlo važnu stvar: ljubav, koliko god bila jaka, nije svemoćna i sama po sebi na duže staze nije dovoljna. Vjerujem da smo svi nekada nekoga beskrajno voljeli i radili svakojake ludosti u ime ljubavi. Međutim, svi se kad-tad suočimo s realnošću i situacijama koje život nosi, gdje ljubav traži više. Ljubav traži podršku zajedničkih vrijednosti i ciljeva da ide s njima pod ruku. Da bi mogla trajati, ljubav mora biti zaštićena vjerom jer ako je nema, koliko god bila jaka, u jednom trenutku će sagorjeti. I vaša ljubav i vi s njom.
Da bi veza bila dugotrajna i sretna, morate pokraj sebe imati osobu koja za vas želi više, koja zna biti vaš kritičar, ali isto tako i najveći navijač. Nekoga tko će vam dati snagu, a ne da vam je krade. Nekoga tko će željeti da vi budete bolja verzija sebe jer ako je suprotno od toga, vi ćete s vremenom, nažalost, postati blijeda kopija žene koja ste mogli biti. Svaki proces koji proživljavate, svaka životna situacija, svaka osoba koja vam dolazi u život, nosi priliku da dublje upoznate sebe. Zato uvijek počnite od toga.
Upoznati sebe – prije svega
Svjedoci smo toga da se međuljudski odnosi grade vrlo brzo i površno, a u tom površnom odnosu, kako prema sebi tako i prema drugima, krije se veliki dio naših problema. Jedna od pogrešaka koju nesvjesno napravi mnogo žena jest da ulaze u odnose s partnerom ne poznajući sebe, ne formirajući prije toga osobnu samoidentifikaciju i svoje ključne vrijednosti. Ne znamo ni tko smo, ali već znamo da smo nečija djevojka ili žena. U želji da budemo dobre u tim ulogama, zapravo nas oblikuju ti drugi – dečko, partner, suprug. Nismo još stekle svoju sliku o sebi i svojim mogućnostima i zato bezuvjetno vjerujemo slici nas koju nam serviraju drugi.
U nekim slučajevima to postaje ekstremno, tj. događa se potpuni gubitak samoidentifikacije. Jednog dana se probudimo i shvatimo da ne znamo kakvu kavu volimo jer kuhamo tursku za dvoje, po navici. Ne znamo što bismo sa slobodnim vremenom jer smo naviknuli svoje vrijeme posvetiti nekome pa ako te osobe nema, nastaje nepodnošljiva unutarnja praznina koju hitno netko mora popuniti. Tako se ulazi u začarani krug koovisnosti ili ovisnosti o odnosu, a zbog toga mnogo žena gubi samopouzdanje i osjećaj osobne vrijednosti.
Druga je zamka u tome što u partnerske odnose ulazimo iz uloge kćeri pa u taj odnos unosimo sva svoja očekivanja, strahove i uvjerenja koja smo usvojile tijekom odrastanja. U svaki sljedeći partnerski odnos unosimo sve više prtljage, počevši od negativnog iskustva iz prethodne veze do novokreiranih uvjerenja i standarda na koje smo naviknuli.
U ovom slučaju često imamo prevelika očekivanja kada želimo da sve bude baš onako kako smo naučile u svojoj kući ili na što smo naviknule. S druge strane, često projiciramo i neopravdano negativna očekivanja koja smo nesvjesno formirale u prethodnim iskustvima. Kratko rečeno, ili nemamo nikakve kriterije ili imamo prevelika očekivanja u vezi.
Važno je razumjeti da je svaki partner naš izbor koji smo napravile ovisno o zrelosti, potrebama i afinitetima u određenom životnom razdoblju. Partner je zapravo odraz nas samih i prije nego što uđemo u partnerstvo i započnemo odnos s nekim, treba najprije dobro upoznati sebe. Treba znati što volimo, želimo i možemo pružiti, ali i kakvog partnera želimo. Zaista je iznimno važno da najprije dobro upoznamo sebe kako bismo jednog dana, kada nekome kažemo "da", znale zašto smo to učinile i umijemo stajati iza svog izbora.
Da bi ljubav prerasla u svjesno partnerstvo, u toj priči vas mora biti dvoje i svatko MOŽE ići svojim putem, ali vi BIRATE da tom stazom zvanom život ipak idete udvoje.
Kako biti i ostati svoja u ljubavi?
- Budite iskrene, kako prema sebi tako i prema partneru, dajte šansu jedno drugome da se zaista upoznate. Znajte da uvijek imate izbor. Ako morate birati, birajte sebe jer samo same sa sobom morate biti do kraja života.
- Ako vas ljubav boli, pustite je da ode. To nije ljubav, dajte prostora pravoj ljubavi da dođe.
- Nikad nemojte ostati u vezi jer morate. Ne morate, budite svjesne da to birate.
- Definirajte sebi što ste spremne tolerirati jer ćete upravo to i doživjeti.
- Postavite jasne granice i definirajte svoje ključne vrijednosti koje će biti stupovi vašeg partnerstva.
- Vjerujte dokle god ne dobijete prvi razlog da to više ne radite.
- Ne podrazumijevajte. Budite svjesne svega što već imate i njegujte zajedno ono što želite da imate.
- Prestanite smatrati partnera odgovornim za vašu sreću. Znam da se ovo mnogima neće svidjeti, ali naša sreća je naša odgovornost. Partner treba u našem sređenom životu biti šlag na torti, a ne sredstvo za rješenje naših problema.
Zadatak: Definirajte svoje idealno partnerstvo. Ne partnera nego partnerstvo.
- Da budemo iskrene, sve mi znamo kakav tip muškaraca nas privlači i kako bismo željele da izgleda taj „pravi”. Upravo zato često upadamo u zamku određenog tipa koji nam se sviđa i ponavljamo određene scenarije jer vjerujemo da možemo biti samo s takvim muškarcem.
- Kako ne biste propustile nešto čarobno što vam se može dogoditi, napravite prostora, dopustite da vas život iznenadi. Ne ograničavajte sebe izgledom, statusom i očekivanjima od partnera.
- Pođite od toga kako se vi želite osjećati pored partnera, što vas čini sretnom, u čemu vi uživate, što želite podijeliti, što možete pružiti, kakve vrijednosti i ciljeve s tim čovjekom želite graditi. Kakve ludosti s njime ostvariti?
- To će vam pomoći da izgradite jasan stav kada je riječ o tome kakav prema vama treba biti vaš partner i sačuvat će vas od pogrešnih ljudi i nepotrebnih razočaranja.
- Kad budete dobro poznavale sebe, svoje potrebe i želje te kad budete zadovoljne time tko ste danas, pojavit će se netko tko će vas možda iznenaditi, ali će na poseban način upotpuniti vaš već savršeno organizirani svijet.
- Imajte okvir slike partnerstva kakav želite živjeti, a samu sliku ćete s vremenom zajedno kreirati.