Koliko zapravo poznajete svog partnera?
Koliko zapravo ljudi poznajete koji do kraja života ili barem većinu svog životnog vijeka žive nesretni u partnerskom odnosu? To su možda vaši roditelji, susjedi, kolege, prijatelji, poznanici, a možda ste to upravo i vi... Velik broj ljudi odluči ostati u partnerskom odnosu za koji je karakteristično nasilje: fizičko, psihičko, emocionalno i/ili ekonomsko, ostaju u odnosu s partnerom koji ima problema s alkoholom, odnosu u kojem jedan partner drugoga vara ili u kojem su konstantne svađe i konflikti koji se kao pokvarena stara ploča iznova i iznova vrte ukrug... Ukratko, mnogi od nas ostaju u odnosu u kojem smo nesretni i koji iz nas crpi onaj zadnji atom energije, a nevažno je što se točno u njemu događa.
U svojoj praksi često susrećem ljude koji manifestiraju niz psihičkih tegoba koje su nastale kao odgovor na nezadovoljavajuć partnerski odnos, a da većina njih nisu ni svjesni toga. Tako osobe na određene poteškoće najčešće reagiraju paničnim napadajima, tjeskobom, depresijom, nesanicom... Većina ih uopće nije svjesna da je to njihov način reagiranja na poteškoće u odnosu, a da bi razriješili navedeni problem, nije uvijek nužno da ga osvijeste – ponekad je dovoljno raditi na sebi i na odnosu kako bismo postigli željenu promjenu.
Dakle, postoje i oni koji svoje simptome ne povezuju s poteškoćama u odnosu, no ipak uspiju postići pozitivne promjene u odnosu i na osobnom planu. Većina ljudi uspješno kroz psihoterapijski proces na adekvatan način riješi poteškoće s kojima se suočavaju u odnosu, postignu veću povezanost s partnerom te usvoje nove obrasce reagiranja na postojeće životne teškoće. Jedan dio ipak odluči da je takav, nezadovoljavajući odnos za njih bolji nego nikakav odnos jer upravo su strah od novog i nepoznatog, usamljenost, želja za pripadanjem i potreba za drugim ljudima, ono što nas drži u odnosima, neovisno o tome koliko su oni loši za nas.
Duhovi prošlih veza
Ljudi koji se nalaze u takvim odnosima gotovo uvijek nađu razloge zbog kojih bi trebali ostati u odnosu jer, naravno, stvari nikada nisu samo crne ili samo bijele, uvijek postoji i ono pozitivno i ono negativno u odnosu. Zapravo, nitko vam i ne može reći što je ono što je dobro za vas: trebate li ostati u odnosu ili jednostavno iz njega otići!
Međutim, ako se nalazite u takvom odnosu, definitivno treba promijeniti neke stvari, raditi na tom odnosu, kao i na sebi, pogotovo ako ste odlučili ostati u njemu. No, na sebi treba raditi čak i ako smo odlučili otići iz odnosa kako nas isti problemi, kao duhovi, ne bi dočekali i u sljedećem odnosu, i opet u onom nakon njega, i opet u onom slijedećem... Jer mijenjajući određene stvari kod sebe, zapravo mijenjamo i svoje odnose. Pritom je važno znati da svatko zna što je najbolje za njega, neovisno o onome što misle drugi, stoga ne dopustite da vam drugi kroje život.
Sloboda u nepoznatom
Oni koji su se našli u takvom odnosu često kao razlog za ostanak navode zajedničku djecu, materijalnu ovisnost, život strukturiran oko partnera... Najčešće odlaskom iz partnerskog odnosa ne gubimo samo taj odnos nego i mnoge druge. Dogodi se da jedan partner cijeli svoj svijet i velik dio svog identiteta kreira oko života svog partnera, pa odlaskom iz tog odnosa ne gubi samo partnera nego i prijatelje, poznanike, obitelj...
Upravo tada, veoma često, život treba graditi nanovo, iz temelja, a to zasigurno nije lako i može izgledati vrlo zastrašujuće. Iskustva nekih ljudi upravo i jesu takva –kada su odlučili otići iz odnosa koji nije bio dobar za njih, pred njima je bilo jedno teško razdoblje u kojem su morali nanovo izgraditi svoj život i odnose. No, ne žale zbog svoje odluke jer ih je upravo ona odvela do kvalitetnog i ispunjenog života o kojem nisu ni sanjali.
A postoji i velik dio onih koji su, bez obzira na spomenute teškoće na putu, upravo u tom periodu nakon prekida odnosa osjetili iznimno olakšanje i slobodu jer su se riješili okova koji su ih sputavali. Upravo im je to razdoblje pomoglo da uzmu svoj život u svoje ruke i otkriju što im je potrebno kako bi bili zadovoljni u životu, da otkriju tko su oni i kakav je partnerski odnos dobar za njih, ne ponavljajući stare greške u sljedećem odnosu.
Naravno, nije lako otići u nešto novo, nepoznato, i veoma često u pozadini toga je ne baš uvijek svjesno vjerovanje da i ne postoji bolji odnos od onog u kojem trenutačno jesmo jer kada pogledamo živote svojih roditelja i drugih važnih osoba, vidimo kako zapravo ne može bolje. Otkad znamo za sebe odrastali smo i živjeli u nesvjesnom uvjerenju da ne postoje odnosi koji su u redu i upravo su ta vjerovanja ono što nas zadržava u odnosu u kojem nismo sretni.
Odlazak nije jedino rješenje
No, je li otići iz odnosa i jedino moguće rješenje? Naravno da nije jer – kao što sam već i spomenula – na odnosu se može raditi. U tom radu na odnosu uvijek su dobrodošli savjeti i vođenje stručne osobe, da bismo se ispetljali iz začaranog kruga, iz situacije u kojoj svako naše potencijalno rješenje vodi k još većim konfliktima i nesuglasicama s partnerom.
Naime, partneri u odnosu ponekad teško mogu uvidjeti stvari iz tuđe perspektive i često se dogodi da, recimo, partner koji vozi automobil, gleda kroz svoj prozor i vidi divan krajolik dok onaj koji je na suvozačevu mjestu kroz svoj prozor vidi samo smeće i otpad.
Upravo to i bude razlog sukoba i konflikta u odnosu jer suvozač vozaču zamjera optimizam i izbjegavanje suočavanja s problemima i rješavanje istih, a vozač suvozaču zamjera upravo suprotno... Tek kada vozač ode iz života suvozača, suvozač sjedne na njegovo mjesto i tada je on onaj koji vozi automobil te konačno kroz prozor vidi ljepotu krajolika.
Hoćete li raditi na odnosu, ovisi o vama i vašem partneru; hoćete li otići iz odnosa, opet ovisi o vama i vašem partneru, no nemojte dopustiti da vaši snovi ostanu samo snovi zato što vas strahovi onemogućuju da učinite potrebnu promjenu za boljim životom i boljim partnerskim odnosom. Zapamtite: ne možemo mijenjati druge, nemamo tu čarobnu moć, ali možemo mijenjati sebe, a mijenjajući sebe, mijenjamo i svoje odnose.
Neproživljeno
Postoji jedna priča o vrlo mladoj djevojci koja se zaljubila u stil pisanja svjetski poznatog pisca. Pročitala je velik broj njegovih djela, ali ono s kojim se je prvo susrela zauzelo je posebno mjesto u njenom životu, u njenom srcu. Jednom prilikom kada je pisac gostovao u njezinom gradu sa sobom je ponijela upravo tu njegovu knjigu s namjerom da joj je potpiše.
Toga dana na promociji njegove nove knjige bila je velika gužva, bilo je veoma mnogo ljudi i svi su mu prilazili, svi su pokušavali razgovarati s njim. Cijelo vrijeme čekala je svoju priliku da joj potpiše knjigu, ali se nije željela gurati u gomili, osjećala se nelagodno. Odlučila je da će potpisivanje knjige tražiti nekom drugom prilikom.
Prošle su godine u kojima je, nakon završenog fakulteta, i sama odlučila postati spisateljica te ju je jednom prilikom tvrtka u kojoj je bila zaposlena poslala na seminar o pisanju koji je držao taj isti svjetski poznat pisac. Sada je već, na neki način, spadala u kategoriju njegove kolegice iako nije bila popularna i poznata spisateljica.
I ovaj put je odlučila ponijeti onu istu njegovu knjigu da joj je potpiše. Seminar je trajao tri dana. Prvi dan je odlučila knjigu ostaviti u automobilu jer je smatrala da možda i nije najzgodnije odmah prvi dan tražiti potpis. Drugi dan ju je ponijela na seminar, no opet je nekako bilo previše ljudi, pa se upravo zbog toga osjećala prilično nelagodno. Dok je o tome razmišljala, pisac je već napustio seminar. Treći dan je ponovo ponijela knjigu na seminar, no bila je prilično umorna, opet su se vratili oni isti osjećaji nelagode, te je jednostavno odlučila da će zasigurno u životu biti još kakva prilika za potpisivanje knjige.
U nadolazećim godinama i sama je postala spisateljica čija se djela izdaju. Jednog proljeća pozvali su je da gostuje i održi predavanje na trodnevnom seminaru koji će voditi taj svjetski poznati pisac. Iznimno se veselila što će imati tu čast da predaje na njegovom seminaru i zaključila kako je to jedinstvena prilika da joj konačno potpiše knjigu. Predavanje se trebalo održati na jesen, no tijekom ljeta pisac je preminuo od starosti i tako je knjiga ostala nepotpisana...
Hoće li i vaše knjige ostati nepotpisane?
.png)
.png)
