Svijete, okrećem ti leđa!

Svijete,

okrećem ti leđa!

Tebi

i svim tvojim nevoljama!

Tražim nekog dušom sličnog

da me osvoji maštom djeteta,

zagrli jačinom slapova

koji padaju tako samouvjereno

graciozno i lagano,

a moćno!

Poželjet ću pobjeći

na neku drugu planetu

i neću ti pomoći voditi ratove

jer u njima mene nema!

Ima me u polju makova

jer crvena nije boja krvi,

već sreće.

Ima me u očaravajućem plesu balerine

u sumrak velegradskih trgova.

Ima me u uspavankama

gdje se lagano dan predaje noći

umirujući ju tako dok se ne pojave zvijezde.

Ima me u zumbulima

koje je slučajno prekrio snijeg

pa vrište za životom.

Biram boje svoga života.

I zato svijete,

okrećem ti leđa!

Mirna Prpić, iz zbirke poezije 'Boje moga proljeća'