Uistinu je neobično iz prvog reda gledati kako gotovo svatko za svoju situaciju vjeruje da je najgora ili najneobičnija. Mnogi su uvjereni kako ću biti u šoku kad čujem njihovu priču. Ni ne slute da nema toga što nisam čula i više ništa ne izgleda toliko komplicirano.
Naši su životi rezultati naših odluka. Jednostavno je. To što mi situaciji dajemo predznak uz popratni program ili uvjerenje koji nam više ne služi je drugi par rukava. Nema te neželjene situacije koja s vremenom ne postaje zona komfora. Ako bih išla skidati sloj po sloj, upravo nas zona komfora uvodi u određenu neobičnu situaciju (prevara bračnog druga, partnera, ovisnost, opasne veze) jer zapravo – mi niti ne želimo napustiti zonu komfora.
Recimo, nesretni ste u vezi ili braku. Umjesto odlaska bračnom terapeutu, rješavanju kočnica u partnerskom odnosu i slično, odluka nizvodno i uz najmanje otpora bila bi: malo sve zaboraviti i otupiti nekim novim, trećim. Zonu komfora samo ste malo začinili, ali nikad niste napustili osjećaj da je i dalje sve na svom mjestu. U redu, možda je žirafa u sobi, ali i dalje je sve u ravnoteži.
Tarot karta Obješenog čovjeka često govori o osjećaju zaglavljenosti i nekome tko se žrtvuje, ali osobno je tumačim i kao kartu nekoga tko nije naučio lekciju i ne želi preuzeti odgovornost. A ako se u blizini nalazi i Carica, tu kombinaciju tumačim kao „popravi me, mamice“, jer se ne znam preodgojiti sam ili sama. Na ovu se kombinaciju često zna nadovezati i zanimljiv slijed palete povlačenja (Pustinjak, Četvorka mačeva, karta Mjeseca) jer zašto pronalaziti izlaz iz labirinta zone komfora kad možemo u sebi tiho patiti?
Često, svi mi koji se bavimo i slušamo o tuđim neprilikama, čujemo nešto što smo već stotinu puta čuli, a to je: „Sigurno nisi nikad čula ovako težak slučaj...?“ Pitanje bi glasilo: Želiš li diplomu za najteži slučaj ili rješenje, jer nisi najteži slučaj, sve je to donekle savršeno univerzalno.
Sve su priče jednake baš kao što svaki tarot deck poštuje pravilo da Budala jednostavno odluči ne biti kukavica, ima vjere i skoči s litice usprkos psu koji ga želi upozoriti na opasnost. Posljednje karte uvijek idu ka tome da je najmračnije prije svitanja.
Niste najgori slučaj, sve je već viđeno, ali vjerojatno imate stare programe i prastara uvjerenja koja vam više ne služe, ali i ti su programi dio scenarija u zoni komfora. Biti „najgori slučaj“ daje vam prividan osjećaj važnosti: Eto, ipak sam poseban ili posebna, mene je teško preodgojiti, nikad se neću promijeniti, teška sam i komplicirana. U stvari, treba reći: Ja nisam „takav i takav“, ja sam naprosto slab.
Za svaki problem, popularno izazov, postoji rješenje. Rješenje izgleda beskonačno zastrašujuće. Velika je zabluda što pojedinci vjeruju kako će im tarot nešto riješiti u životu, naročito dok vjeruju u svoju posebnost i egzotičnost svojeg problema, a to je načelno samo loša odluka.
Tarot promatram na sljedeći način:
- Marija, hoće li mi kolač od jogurta uspjeti? Što kažu karte?
- Karte kaže da hoće. Ali znaš što, u konačnici opet je sve na tebi, ti si ta koja mora ući u kuhinju i primiti se posla.
Naravno da je tarot dragocjen i vrijedan alat. Ali je i dalje alat ili jedan od alata.
Sebi i svojim najbližim prijateljicama tarot otvaram neprekidno. Dok si ujutro ne izgatam, ne izlazim iz kuće. Međutim, smatram da je ovaj život samo igra, matrica, hologram. Upravo zato nama u ezoteriji je iznimno teško predvidjeti budućnost jer se neprekidno prilagođavamo scenariju i promjenama.
Za sam kraj želim reći, prije konstatacije jeste li najteži slučaj i je li vaša priča najgora, najteža, najnepravednija, zapitajte se je li vaša zona komfora vrijedna medalje?
*Za privatno tarot čitanje Mariji se možete obratiti putem maila marijafranolic93@gmail.com