Ponekad najteže rastanke nude oni pojedinci kojima ostanak u našim životima, nikada nije bio namijenjen. Ljubav je složena, slojevita i baš kao sve u svijetu, sklona nestanku. Ponekad se njen gubitak događa usporeno, neprimjetno za oba partnera, sve dok se ne ugledaju na sasvim drugim dijelovima života. Ili pak dolazi neočekivano i silovito, udarajući, ostavljajući tragove koji, čini se, nikada neće nestati. No, nikada ne iščezava bez razloga.
Gledajući iz perspektive muškaraca, psiholozi su pokušali odrediti nekoliko glavnih pokretača umanjivanja ljubavi, njezinih otmičara iz odnosa. Polazeći prvenstveno iz osobnih iskustava pojedinca, ključno je naglasiti kako u svakome leže individualne potrebe i faktori motivacije. Nedostatak ispunjenja istih, temelj je posustajanja te gubitka interesa, a partner tada treba osvijestiti kako nema potrebe za analiziranjem sebe i traženjem pogreški u vlastitom ponašanju.
STRAH
Svi smo skloni sumnjati i gajiti strah prema nepoznatom. Neki samo dopuštaju ovim osjećajima više slobode i podložni su njihovom utjecaju. Zahvaljujući sociološkim utjecajima, muškarci su i dalje odgajani s konceptom straha kao osjećaja kojemu se trebaju oduprijeti, ali na način neprihvaćanja njegova postojanja. Strah je neprijatelj. Strah označava slabost. Zbog toga, tijekom suoačavanja s emocionalnim nepoznanicama, umjesto realizacije straha, posežu ka bijegu. Jer ne znaju opisati čega se boje ni kako se s tim strahom suočiti. To ne znači kako u odnos nisu ušli s dobrim namjerama i željeli uspjeh. No, strah, kojemu se suprotstavljaju, nažalost preuzima i počinje buditi sumnju u sposobnosti voljenja, razinu predanosti i odgovornosti.
NESPREMNOST
Ljubav zahtijeva određenu predanost. Premda i dalje u odnosu treba voditi računa u razvoju vlastitog Ja te potreba koje sami osjećate, partnerstvo zahtjeva drugačiju brigu o prioritetima koji su sada zajedničke prirode. Oni, koji nisu spremni odvojiti svoje vrijeme za drugog, kojima je potreban fokus na sebe, nisu nužno sebični, jednostavno, premda bi željeli suprotno, nisu spremni dijeliti svoje Ja. To je sasvim prihvatljivo i ne znači isto što i infantilno ili nezrelo. Svatko ima pravo njegovati vlastite slobode, a bolje je dopustiti osobi da to čini samostalno, umjesto da boravi u vezi u kojoj niti jedno nije ispunjeno i ne dobiva dovoljno pažnje.
STANDARDI
Baš kao i žene i muškarci imaju određene standarde u potrazi za savršenom osobom i premda je poznato kako savršenstvo ne postoji, nitko ne bi morao biti primoran skrasiti se samo jer to očekuje društvo, ritam života, godine… Nitko ne treba umanjivati sebe i prihvaćati kompromise koje ne vode osobnom razvoju. Ovo pravilo treba biti jednako za sve.
NESIGURNOST
Vezano uz standarde, znate li sami što točno želite te kako to postići? Možda je čak i bolje upitati se, što ne želite? Ako ste u nemogućnosti odgovoriti i na jedno od ova dva pitanja, tada razmislite o vlastitim nesigurnostima te kako se one odražavaju na vaše odnose. Ponekad je teško procijeniti odgovara li vam odnos te na koji vas način ispunjava. Neki su pojedinci skloni analizama i zamišljanjima budućnosti koja se nikada ne mora realizirati. Tada počinju propitkivati svaki aspekt odnosa i njegova obećanja, te sumnjati. A sumnja otvara vrata strahu, čime se ponovno vraćate na prvi navedeni razlog.
No, ovo su samo neki od motivacijskih faktora odljubljivanja. Prestanak ljubavi, koliko god bolan, jest prirodan proces, a najčešće proizlazi iz uviđanja kako je ostanak veći gubitak jer se njime gubi i komadić autentičnog sebe. Stoga zapamtite, razlozi najčešće proizlaze iz karaktera druge osobe i načina kojim trenutno doživljava svijet. Govorimo li i o muškarcu ili ženi, svejedno je.