Poželjni predmeti, ali i ljudi, titule, ideje
Kao djeca kopiramo jedni druge, želeći iste igračke i skupljajući iste sličice. Zaraznost želje je očita – djeca žele ono što želi većina druge djece. Međutim, to nije samo odlika djece nego i odraslih. Jedan od najučinkovitijih načina za reklamiranje proizvoda je isticanje njegove popularnosti, odnosno pokazivanje koliko je određeni proizvod poželjan. Tako će mnogi ljudi kupiti knjigu koja je bestseler ili neki sokovnik za koji se ističe da je najprodavaniji sokovnik u protekloj godini.
Zaraznost želje ne odnosi se samo na predmete nego i na ljude, titule i ideje o ispunjenom životu. Djevojka koju žele dva muškarca lako će postati privlačna i trećem muškarcu koji primjećuje njenu popularnost. Akademski uspjeh nekome će postati privlačan tek nakon što je vidio da ga je netko postigao i ostvario svoju želju. Netko će poželjeti jahtu ili kuću u elitnom dijelu grada nakon što vidi da je nečija želja bila upravo to.
Svaka želja je želja za potpunošću?
Želja je zarazna, usvajamo je od drugih odmalena. Želimo ono što žele naši roditelji, ono što žele naši prijatelji iz razreda, ono što žele naše sestre i braća. Tražimo sebe, svoje ispunjenje kroz uzorke tuđih želja i to nam postaju životne smjernice. Odabir ovih smjernica tijekom djetinjstva je nesvjestan, ali tijekom odrasle dobi može postati svjestan.
Francuski antropolog René Girard želji pridaje određenu dozu metafizičnosti. Ako isključimo obične želje za zadovoljenjem neke primarne potrebe (kao što je potreba za hranom, seksom ili spavanjem), Girard smatra da je svaka želja zapravo želja za bivanjem – aspiracija prema potpunosti. Mi zapravo mislimo da je osoba koja je svoju želju ostvarila postigla potpunost ili ispunjenje i zato usvajamo njezinu želju kako bismo došli do istog cilja.
Biranje uzora zato postaje ključno, kako u djetinjstvu, tako i u odrasloj dobi. Baš kao što tinejdžera dobro ili loše društvo može povesti u nekom pozitivnom ili negativnom smjeru, tako i odraslu osobu uzori koje bira vode u pravcu većeg ili manjeg životnog ispunjenja.
Bolji od svojih uzora
„Budući da je želju otpočetka probudila druga osoba, a ne sam predmet želje, predmet želje lako se zaboravlja“, navodi Girard. Ono što potom nastavlja podgrijavati želju je rivalstvo, odnosno stremljenje za dostizanjem svog uzora. Iako bi mnogi ljudi ovakvu vrstu natjecanja okarakterizirali lošom, bez nje ne bi bilo nikakvog napretka.
Sinovi moraju postajati bolji od očeva, učenici moraju postajati bolji od učitelja i prirodno je težiti tome da postanemo bolji od svojih uzora. Natjecanje postaje problem onda kada je suviše izraženo, odnosno, kada mu je smisao ustoličenje na položaj moći s kojeg se dojučerašnji uzor čini poraženim ili bezvrijednim.
Zaraznost želje važno je osvijestiti zbog nekoliko razloga. Prvi je to što nam može pomoći oko zbunjenosti što zapravo želimo. Mnogi ljudi i ne znaju što žele te stalno traže želju koja je izvorna, koja je njihova, autentična. No, u svojim željama ne možemo biti originalni i autentični kada su sve želje usvojene. Ono što možemo jest isprobavati različite želje, uzore, aspiracije osjećajući koliko dobro nam „pristaju“.
Zamislimo li da su želje odjevni predmeti, primijetit ćemo da se, odjenuvši nečiju želju, osjećamo ugodno, a da se odjenuvši neku drugu želju, ne osjećamo baš tako ugodno. Koliko nam kroj nečije želje pristaje govori nam o tome koliko je ta želja u skladu s našom prirodom.
Vjera u vrijednost
Drugi razlog zbog kojeg je zaraznost želje važno osvijestiti jest postojanje mogućnosti svjesnijeg odabira uzora. Želje čije bi ostvarenje trebalo stvoriti što savršeniju sliku nas u očima drugih izrazito su zarazne. Ideje o tome što znači sretan i ispunjen život iskaču iz svake reklame.
Zato uzore treba odabirati što svjesnije, razmišljajući o tome kako se ti ljudi u svojoj koži osjećaju i, ako su dostupni, upoznajući ih što bolje kako bismo otkrili što njihova želja njima zapravo znači i kako ih vodi kroz život.
Odabir uzora nije uvijek jednostavan. Kada netko svoje stremljenje ili postignuće ističe i na neki (očit ili prikriven) način se hvali, to može biti itekako zarazno. Ono što pri tom fascinira i zavodi je vjera u vrijednost onoga što se ističe.
Sredstvo osobne transformacije
Na primjer, ako netko ističe što sve može napraviti novcem koji zarađuje, jer je njegova primarna želja zarađivanje što više novca, vjera u vrijednost novca i ono što on donosi može zamagliti činjenicu da se čovjek može osjećati jadno ili prazno i na najljepšemu mjestu na svijetu. Ili, ako netko stalno ističe kakvu divnu djecu ima, vjera u djecu kao izvor vrijednosti može stvoriti iluziju da je za podizanje osjećaja vlastite vrijednosti dovoljno imati djecu.
Ako svaku želju, kao što Girard predlaže, shvatimo kao želju za bivanjem, odabiranje svojih uzora možemo shvatiti kao sredstvo osobne transformacije. Pri tom ćemo možda ponekad zalutati, ali i to je dio puta, dio učenja o onome što za nas znači punina života.
.png)
.png)
