Poznat i kao jedan od najcitiranijih psihologa 20. stoljeća, Sternberg je još osamdesetih godina, razvio teoriju koja je uobličila znakove, ako ne i osnove ljubavi te ponudila smjernice za njeno produbljivanje, a kako bi se postojeća emocionalna spona nastavila razvijati i otkrivati nove načine izražaja.
Definirati ljubav, izazov je mnogih. Ona je individualna, posebna, a njezina ljepota proizlazi iz načina primanja, ali i davanja. Svatko posjeduje specifičan jezik kojim ju razotkriva i istražuje te, u konačnici, pokazuje. Slojevita je i nemoguće joj je pripisati samo jedan atribut. Ipak, triangularna teorija jedna je od rijetkih koja ukazuje na generalne postavke njezina djelovanja. Temeljena na različitim tipovima ljubavi, kako joj sam naziv ukazuje, sastavljena je od tri komponente: intimnost, strast te odlučnost/posvećenost.
INTIMNOST
Prvu komponentu, onu intimnosti Sternberg definira kao "osjećaje bliskosti, povezanosti i povezanosti u ljubavnim odnosima", uključujući i "one osjećaje koji u osnovi daju iskustvo topline u ljubavnom odnosu“ te „uglavnom, ali ne isključivo, proizlaze iz emocionalne investicije u odnos." Dok mnogi smatraju kako igra veliku ulogu na početku odnosa koji traži fizičku konekciju, važno je njegovati ju i u dugotrajnim vezama.
Gubitak intimnosti naznačuje nezainteresiranost partnera, ali može biti simptom drugih nedostataka i problematike, a najbolje se rješava jasnom i iskrenom komunikacijom, zasnovanom na potrebama oba partnera. Njezina odsutnost često izaziva osjećaj emotivne praznine te samo potiče razdor i udaljavanje.
Ako ste u odnosu s partnerom koji pokazuje interes i razumijevanje za vaš senzibilitet, a ujedno s vama dijeli vlastiti, tada, osim prvotnih strasti imate priliku stvoriti jedan specifičan jezik koji pripada isključivo vama te time oblikuje ljubav koju dijelite i koja je stvarna jer, temelji se na povezanosti i slobodi pripadanja. Prolaznošću vremena ostaje stabilna, a donekle se može i kontrolirati kao spontana, ali promišljena investicija koja svakodnevno raste.
STRAST
Polazna točka iz koje se razvija intimnost. Ako intimnost počiva na komunikaciji, tada strast nastaje iz psiho-fizičkih potreba i privlačnosti. Koliko god površno zvučala, nužna je za održavanje odnosa. Više je od same bliskosti. Njome se ispunjava potreba za seksualnim zadovoljstvom koje spaja partnere u najintimnijim trenutcima.
Strast nema pravila. Svaki odnos ima vlastiti ritam te ne postoji neki zapis onoga što je normalno i kako bi ona trebala generalno izgledati. Baš kao i intimnost i ona se razvija. Ponekad umanjuje i nestaje, ali to ne znači kako je zauvijek izbrisana. U nju treba investirati, pomoći joj pronaći nove i drugačije načine izražavanja.
Partneri koji su svjesni kako je strast bitna, ali nije ključna za opstanak veze već je njezina komponenta, pokazuju zrelost u odnosu unutar kojeg shvaćaju kako je potrebno pridonijeti svakoj od njih kako bi odnos ne samo opstao već postao konkretniji, ispunjeniji. Tek kombinacijom s intimnošću i predanošću, doprinosi kompleksnosti i dubini ljubavne veze.
PREDANOST
Definira se kroz osjećaje koje pojedinca potiču na prisutnost u vezi te težnju ka ostvarenju zajedničkih ciljeva. Uključuje odluku i namjeru. Jasno uviđa kako u svakom odnosu postoje dobri i loši trenutci te usprkos ili zahvaljujući njima, nastavlja izgrađivati povezanost.
Partneri koji uviđaju drugu osobu i njeguju zajedničke interese baš kao i vlastite, nesebično i otvoreno, ukazuju na ljubav koja je više od ideje ili pojma. Pojavljuje se tek u odnosima koji su nadišli razinu strasti, a koja prerasta u ili se isprepliće s intimom te nude mogućnost dugoročne zajednice.
Svaki uspješan odnos je onaj u kojemu ljubav obuhvaća ove tri komponente u omjerima koji odgovaraju oba partnera. No, predanost, komunikacija i interes osnove su na kojima počiva. Partner koji svjesno investira u njih, svakako poručuje kako je spreman izraziti stvarnu, slojevitu ljubav.