Pokojni filmski kritičar Gene Siskel u svojim je intervjuima sa slavnima pitao: "Što znaš sa sigurnošću?" Prvi put kad mi je postavio to pitanje, zbunilo me. Od tada je to pitanje postalo način na koji gledam svoj život.
Do 40. godine nisam naučila reći 'ne'. Pojela me bolest da svima trebam udovoljavati. Riječ 'da' bi izašla iz mojih usta prije nego što sam je uopće bila svjesna. Nakon godina slušanja tuđih priča, konačno sam prepoznala odakle mi to dolazi. Povijest zlostavljanja značila je i povijest nemogućnosti postavljanja granica. Nakon što su vaše osobne granice u djetinjstvu narušene, teško je vratiti hrabrost da spriječite ljude da vas zgaze. Bojite se biti odbačeni zbog onoga što zaista jeste. Tako sam godinama provela svoj život dajući sve što sam mogla gotovo svakome tko je tražio. Pokušavala sam ispuniti očekivanja drugih ljudi o tome što bih trebala raditi i tko bih trebala biti.
Ono što me izliječilo bilo je razumijevanje principa namjere. U svojoj knjizi Sjedište duše, Gary Zukav kaže: „Svaka radnja, misao i osjećaj motivirani su namjerom, a ta namjera je uzrok koji postoji kao jedno s učinkom. Ako sudjelujemo u uzroku, nije moguće da ne sudjelujemo u učinku. Na ovaj najdublji način smatramo se odgovornim za svaki naš postupak, misao i osjećaj, odnosno, za svaku našu namjeru."
Počela sam ispitivati namjeru koja stoji iza mog izgovaranja riječi 'da' kada sam stvarno mislila 'ne'. Govorila sam 'da' kako se ljudi ne bi ljutili na mene, kako bi mislili da sam dobra osoba. Namjera mi je bila da ljudi osjete da sam ja ona koju uvijek mogu nazvati, na koju mogu računati bez obzira na sve. A to je upravo ono što su moja iskustva odražavala - hrpu zahtjeva u svakom aspektu mog života.
10. travnja 1994. napisala sam ove riječi koje držim na svom stolu: „Nikad više neću učiniti ništa ako mi potreba za time ne dolazi izravno iz srca. Neću prisustvovati sastanku, telefonirati, napisati pismo, sponzorirati ili sudjelovati u bilo kojoj aktivnosti, ako cijelo moje biće ne viče 'da'. Djelovat ću s namjerom da budem vjerna sebi."
Kad sam prihvatila da sam pristojna, ljubazna i požrtvovna - bez obzira na to rekla ja 'da' ili 'ne' - više nisam imala što dokazivati. Nekad sam se bojala da će ljudi za mene reći: 'Što si ona umišlja, tko je?' Danas imam hrabrosti reći: 'Ovo sam ja'.