Zamislite da vam se nude dva radna mjesta! Prvo je u tvrtci koja ima neprijateljsku atmosferu, gdje su vođa tima i suradnici pod stresom i svatko se brine o sebi kao pojedincu, a ne o timu u cjelini. Drugi posao je onaj na koji biste išli s nestrpljenjem, gdje vlada opuštena atmosfera u kojoj radnici znaju da se mogu osloniti jedni na druge kako bi zajedno postigli velike stvari. Gdje biste se osjećali ugodnije, produktivnije i motiviranije? Drugi scenarij zvuči privlačnije, zar ne? Ova vrsta radnog mjesta postiže se, među ostalim, njegovanjem empatije, sposobnosti prepoznavanja i razumijevanja tuđe situacije, osjećaja i motiva.
Premda se dugo godina vjerovalo da emocijama nije mjesto na poslu, danas, osobito u ovom neobičnom periodu, one su postale dio poslovnog okruženja. Mnogim je šefovima pandemija koronavirusa pokazala da njihove timove ne čine hrpe brojeva, nego ljudi sa svojim mislima i emocijama. Svi smo prošli kroz velike promjene i danas zaposlenici od svojih poslodavaca očekuju više nego ikad prije. I prirodno je da se želimo dublje povezati sa šefovima i kolegama dijeleći s njima svoje ranjivosti i strahove.
Emotivna povezanost
„Mi smo racionalna bića, ali jednako tako smo i emotivna bića. Ne možemo jedan dio sebe isključiti samo zato što se nalazimo na poslu. Empatija nam omogućava da se osjećamo sigurnije i mirnije. U takvom okruženju lakše donosimo odluke i skloniji smo izlaziti izvan vlastite zone komfora, što je preduvjet ostvarenja napretka, ali i postizanja vrhunskih rezultata“, pojašnjava Mirta Fraisman Čobanov, psihoterapeutkinja i direktorica akademije Partus, koja se bavi razvojem poslovne izvrsnosti.
„Ako lider pokaže empatiju i brigu o ljudima koje vodi, velika je šansa da će i članovi tima biti spremniji raditi napornije i uložiti veći trud te pomoći lideru kada to bude potrebno“, dodaje terapeutkinja. To potvrđuje i globalno istraživanje organizacije Catalyst provedeno među 12.000 zaposlenika diljem svijeta. „Vođe koji pokazuju ranjivost i empatiju su jači, a ne slabiji. Njihovi su timovi kreativniji, posvećeniji i motiviraniji da postignu više. Obično se osjećaju psihički sigurnijima i slobodnije se izražavaju, bez straha da će pogriješiti“, izjavila je Allyson Zimmermann, izvršna direktorica Catalysta za Europu, Srednji istok i Afriku.
Ipak, prema njihovoj anketi, samo 39 posto zaposlenika navelo je da njihov menadžer često ili uvijek pokazuje otvorenost, a 24 posto njih je izjavilo da je njihov menadžer često ili uvijek ranjiv. Ovi su brojevi razočaravajući s obzirom na to koliko je emotivna povezanost važna za pozitivne rezultate rada. Naime, Catalystovi podaci pokazuju da su lideri koji mogu otvoreno pokazati autentične emocije i ranjivost često jači i bolji nadređeni jer mogu potaknuti ono najbolje u svojim zaposlenicima.
Dobra motivacija
O tome svjedoči i Svetlana Vukić, inženjerka matematike, poslovna mentorica i NLP trenerica. Dugi niz godina radila je kao voditeljica tima u IT industriji gdje su golem pritisak, velika količina posla, zahtjevni korisnici, kratki rokovi, dugo radno vrijeme, povećanje produktivnosti i profita bili samo neki od uzroka konstantnog pritiska, nesanice, iscrpljenosti i konačno – demotiviranosti njezinog tima. Tada je na njima počela primjenjivati iste metode kao i na svojim učenicima na privatnim podukama iz matematike. „Iskustvo mi je pokazalo da su upravo moja emotivna inteligencija i energetska prijemčivost, koje sam njegovala zbog oštećenog sluha, postali uzrok vrlo dobrih rezultata u njihovom napretku“, kaže Vukić. Naglašava da je empatičnim pristupom lakše motivirati i inspirirati osobu bilo kojeg uzrasta, potaknuti razvoj najvećih potencijala, postići rast iz juniora u seniore, izgraditi timsku atmosferu i doći do novih ideja i rješenja. „Kako napreduju oni, tako napredujem i ja. Moj je autoritet upravo u tome što ih povezujem, motiviram i usmjeravam“, ističe Vukić.
No, empatija može imati i negativnu stranu, posebno u visokim poslovnim krugovima gdje se ponekad smatra da je pokazivanje osjećaja znak slabosti. „Menadžeri s krutim pristupom, usmjerenim samo na kognitivno, mogu vas proglasiti osjetljivima i emotivno nestabilnima“, kaže Vukić, „ali vi ćete vlastitim osobnim razvojem shvatiti da je upravo ta osjetljivost izvor vaše najveće snage i uspjeha. Moći ćete predvidjeti rizike prije svih, a time i naći rješenje i spriječiti konfliktne situacije, probijanje rokova i nezadovoljstvo klijenata. Kolege će ostati prekovremeno da završe određeni dio posla samo zato što ste im vi šef, a klijenti će baš od vas naručiti nove proizvode upravo zato što ih promatrate kao ljude i svjesni ste njihove perspektive – npr. straha od novih aplikacija koje moraju naučiti, njihove situacije na poslu, zahtjeva šefova koje imaju i slično.“
Takvo inkluzivno vodstvo pomaže u stvaranju kulture u kojoj ljudi mogu „donijeti“ na posao „čitavog“ sebe. „Da ne biste morali skrivati tko ste, bitan je dio stvaranja ‘psihički sigurnog’ radnog mjesta. Kada se radnici osjećaju psihički sigurnima, tada osjećaju da se mogu izraziti i pogriješiti bez kazne“, smatra Allyson Zimmermann. Pokazivanja emocija i priznavanja neuspjeha u poslovnom okruženju ne plaši se ni Lea Brezar, CEO Dhar medije i ravnateljica Poslovnog učilišta za organizacijsku kulturu i vođenje. Ona je o svojim pogreškama otvoreno govorila i na jednom stand up nastupu u zagrebačkom Studiju Smijeha. „Jedan od mojih neuspjelih pokušaja bilo je pokretanje glazbenog magazina u Hrvatskoj. To je bio naš debeli propust koji nikada nismo skrivali, kao i to da nam je Dhar media treća tvrtka po redu, dvije smo uspješno zatvorili“, izjavila je Brezar.
Priznavanjem kolegama u timu da ste pogriješili, smatra ona, pokazujete da imate zdrav ego jer ponekad, uza sav napor da ostanemo koncentrirani i usredotočeni, jednostavno prevagne „ljudski faktor“ i pogreška je već tu. „Umjesto izbjegavanja odgovornosti, u svojoj organizaciji njegujem kulturu priznavanja pogreške, ne zbog traženja krivca, nego s ciljem da se poradi na preuzimanju posljedica i nošenju s njima“, objasnila je Brezar.
Neutralna empatija
Kako biti empatičan vođa? Može li se to naučiti s obzirom na to da znanost tvrdi kako je empatija urođena osobina? „Oni prirodno nadareni da lakše osjete emocije drugih ljudi mogu biti previše empatični, pa moraju naučiti postaviti granice jer previše svjesnosti o tuđim osjećajima narušava njihovu sposobnost donošenja odluka, dok oni koji imaju niži stupanj empatije, za početak, to mogu osvijestiti“, objašnjava business coach i poduzetnica Sara Sabin. Takvim šefovima predlaže da nauče razmišljati o tome kako će njihova odluka utjecati na zaposlenike. „Pokušajte prepoznati nečije osjećaje, ali i iskreno se brinuti o tome kako vaše djelovanje utječe na njih“, savjetuje britanska poduzetnica. Ipak, nemojte miješati empatiju s usrećivanjem ljudi ili s ljubaznošću. „Ponekad treba preispitati tuđu perspektivu i osjećaje te ih svjesno zanemariti ili ih čak iskoristiti za stjecanje prednosti“, navodi Sabin. „Suštinski, empatija je neutralan alat za prikupljanje podataka koji vam omogućuju da razumijete ljudsko okruženje u kojem poslujete i stoga bolje predviđate, smišljate bolje taktike, potičete lojalnost i jasno komunicirate.“
Idealno je održavati harmoničnu ravnotežu između humanosti i profesionalnosti koju Sabin naziva neutralnom empatijom. Pojašnjava da je to situacija kada se druga osoba osjeća saslušanom i prepoznatom, ali uz jasna očekivanja. „S te pozicije možete kreirati produktivan put za obje strane. U ovoj situaciji postoje davanje i uzimanje i nema iznenađenja.“ To zahtijeva transparentnost obje strane. Zaposlenik mora biti u poziciji da može otvoreno i iskreno razgovarati, a to je izglednije ako na svog nadređenog gleda kao na empatičnu osobu.
Poznavati kolege
S obzirom na to koliko je empatija esencijalna, tvrtke bi trebale poticati svoje vođe da se ponašaju otvorenije, razmjenjuju informacije o sebi, kao i da pokazuju istinsko zanimanje za živote svojih zaposlenika. To nekima može biti neugodno, ali nužno je da lideri na radnome mjestu mogu razgovarati o emocijama, od sreće do razočaranja i tjeskobe, te ih otvoreno pokazivati. Moramo se osjećati ugodno upoznajući svoje šefove i kolege, istodobno poštujući njihove granice privatnosti.
Koliko je empatično vodstvo i poznavanje svojih kolega važno za uspješno poslovanje izvrsno je pokazala britanska reality TV serija Undercover Big Boss. U svakoj epizodi jedan direktor kompanije vrijedne stotine milijuna dolara dan provede kao običan radnik u vlastitoj kompaniji. Na primjer, Shelim Hussain, CEO Euro Foodsa, rasplakao se kada mu je njegov zaposlenik rekao da se ne osjeća dovoljno cijenjenim. Najveća lekcija ove serije je ukazivanje na to da zaposlenici žive stresnim i kompliciranim životom. Suočavanje s teškim financijskim situacijama, narušeno zdravlje i zahtjevan obiteljski život uobičajeni su u seriji, kao i u stvarnom životu. Kada su britanski multimilijunaši plakali, to je bilo zato što su shvatili da im nije dovoljno stalo do njihovih zaposlenika – i to je vjerojatno najveća lekcija ove serije koju su naučili svi šefovi koji su sudjelovali i svi oni koji su seriju gledali.