Slonovi su, primjerice, poznati kao izrazito empatična i društvena bića koja znaju posvajati tuđu mladunčad kojoj su roditelji preminuli. Oni čak ne ostavljaju ranjene pripadnike krda da umru sami, nego ostaju do samog kraja s njima, a slabiju ili bolesnu mladunčad od napada zvijeri štiti čitava zajednica. Ako netko pogine, slonovi mjesecima tuguju za članom krda.
U životinjskim zajednicama ni hijerarhija nije problem jer svatko ima svoje mjesto unutar zajednice, igra svoju ulogu i svi su jednako važni – jedan dio krda ne može bez drugoga. Charles Darwin, koji je svojom teorijom evolucije i prirodnog odabira naoko srušio neke teološke postavke („jači i sposobniji prenose gene i tako opstaju“), sigurno bi se iznenadio suvremenim znanstvenim zaključcima o djelovanju unutar životinjske zajednice, gdje se pokazuje da je red, zajedničko djelovanje i empatija osnova preživljavanja.
Darwin je otkrio samo dio slagalice, svakako nije otkrio tko je pokrenuo evoluciju, bila ona u simboličnih sedam dana ili u milijunima godina. Ovdje se može povući i paralela s osnovnim načelima izgradnje ljudskog društva i društvenih vrijednosti, koje su bliže ili dalje ovom prirodnom redu stvari.