Bliski susret
Hrvatska 1992. Rat. Na sve strane zvižde meci, a 20-godišnji Petar, donedavna brucoš koji se bezbrižno šetao zagrebačkim ulicama, pokušava izaći na kraj s dojmom da je sve to nestvarno, da je upao u neki tuđi životni scenarij. Odjednom ga snažna bol dovede do spoznaje da je sve to itekako realno. Uz vrisak se instinktivno hvata za bedro iz kojeg lipće krv. Iako mu se muti pred očima, dovoljno je priseban da otkine rukav košulje i čvrsto ga veže iznad rane.
Krv polako prestaje, no metaka je sve više, buka je zaglušujuća, a on zbog bola nije u stanju pomaknuti se ni korak. Pomišlja da je svemu došao kraj kad se odjednom pojavljuje mlad čovjek u uniformi hrvatskog branitelja koji ga s lakoćom podiže i prebacuje preko ramena i grabeći snažnim koracima nosi u sigurnost. Spušta ga na pod u blizini njegove bojne i odlazi.
Petar gubi svijest, no njegovi suborci već su ga vidjeli i pozivaju pomoć. Spašen je. Tek poslije Petar osvještava neobičnost tog događaja. Otkud se stvorio taj snažan čovjek, gdje je nestao, ne progovorivši čitavo vrijeme ni riječi?! Kad je ispričao baki događaj, ona ga je značajno pogledala i rekla: „To mora da je bio anđeo!“ Iako bi se u drugoj prilici Petar na tu izjavu nasmijao, sad je osjetio žmarce duž čitavog tijela. U dubini svog bića osjetio je da je baka u pravu i danas ga nitko ne može razuvjeriti da nije imao susret s pravim anđelom.
Ovo je samo jedna od bezbroj priča kojima ljudi svjedoče o pomoći koja im je pristigla u ključnom trenutku i za koju su uvjereni da je došla od anđela. Iako je većinu tih događaja moguće objasniti i nevjerojatno sretnim spletom okolnosti ili/i obmanom osjetila u trenucima opasnosti, pojedinci koji su ih proživjeli čvrsto tvrde da je nešto u kvaliteti iskustva bilo drukčije i većinom se ne libe javno ispričati što im se dogodilo, iako su svjesni da se time izlažu opasnosti od podrugljivih pogleda i nevjerici.
Kako na slične fenomene gleda klasična psihologija?
Psihologija se tradicionalno bavi onime što možemo percipirati putem naših pet osjetila, te načinom kako mislima, riječima i osjećajima tumačimo ta iskustva. Većina psiholoških škola zapadnog svijeta njeguje korijene u prirodnim znanostima, izbjegavajući sve što nadilazi te okvire. Za psihologiju je realno ono što možemo proučavati, mjeriti, predvidjeti, potvrđivati eksperimentima...
Anđeli tu zasigurno nemaju mjesta, osim kao obmane osjetila i deluzije. Nešto šire okvire nude različiti psihoterapijski pravci koji, zasnivajući se na neposrednim doživljajima ljudi, dopuštaju mogućnost postojanja fenomena koje je teško objasniti isključivo putem naših pet osjetila, tako da čak i četvrto izdanje široko korištenog Dijagnostičkog i statističkog priručnika mentalnih poremećaja (DSM IV) koji izdaje Američka psihijatrijska asocijacija (APA) uvodi kao posebnu kategoriju „Religiozna i duhovna iskustva koja nemaju korijene u psihopatologiji“.
Transpersonalna psihologija škola je psihologije koja integrira aspekte ljudskog bića i iskustva koji nadilaze osobnu razinu uobičajene razine svijesti, za koje se često koristi pojam duhovno.
Teme kojima se bavi transpersonalna psihologija uključuju izmijenjena stanja svijesti, mistična iskustva, duhovnu evoluciju, nastojeći proširiti granice moderne psihološke teorije.
Fenomen anđela u tim okvirima najbolje može pronaći svoje mjesto. Često se kao posebna kategorija naglašavaju anđeli čuvari, naši osobni zaštitnici koji bdiju nad nama i štite nas od opasnosti i nesreće, vođeni mudrošću i providnošću više svijesti i inteligencije koju neki nazivaju Bog, neki Univerzum, Univerzalno energetsko polje i slično.
Anđeli pružaju nadu i utjehu zadovoljavajući temeljnu potrebu čovjeka za sigurnošću, naročito u svijetu u kojem smo svjesni opasnosti koje vrebaju sa svih strana, temeljne nesigurnosti od koje nas može u konačnici zaštititi samo sila koja nadilazi fizikalne zakone.
Prvi anđeli čuvari - naši roditelji
Naši prvi anđeli čuvari su, osim ako je došlo do ranog odvajanja, bili naši roditelji, posebice majka. Majka je u prvim mjesecima života čuvarica i zaštitnica djeteta, ono njoj trči tražeći utjehu i spas, nesvjesno joj pripisujući nadnaravne osobine kao biću koje je svemoguće. Ima li ljepšeg i sigurnijeg osjećaja od dubokog uvjerenja da je pokraj nas netko tko može spriječiti sve ono što bi nam moglo nauditi?
Tad uistinu nema granica našoj radosti istraživanja i upoznavanja čarobnog svijeta u kojem smo se rodili! Iako se s vremenom ta slika mijenja i nova iskustva svrgavaju roditelje s prijestolja nepobjedivih te dolazi do razvojnih faza koje karakteriziraju konflikti i borbe moći, ipak je ono rano iskustvo golem i neizbrisiv resurs koji nam u kasnijem životu može pomoći prebroditi teške trenutke, a aktivira ga, među ostalim, i simbolika anđela.
Simbolika
Osim zaštite i sigurnosti, temeljne ljudske vrijednosti koje anđeli simbolički predstavljaju su bezuvjetna ljubav, prihvaćanje, dobrota, nesebičnost... Nije iznenađujuće da u današnjem društvu – u kojem mediji veličaju imidž uspješne osobe koja prvenstveno misli na sebe i razvija vještine kako bi se izborila za vlastite ciljeve, često pritom ne vodeći računa o drugima – raste i, često nesvjesni, vapaj za dobrotom. I tu na scenu stupaju anđeli.
Već godinama ulaze u domove i srca ljudi putem knjiga i „anđeoskih karata“, donoseći utješne poruke jedne druge stvarnosti za kojom u dubini srca čezne svaki pripadnik ljudske rase. Mlada liječnica Jelena ispričala je kako je bila iznenađena kad je, kao stažistica u jednoj velikoj zagrebačkoj klinici, čula kolege kako za vrijeme pauze raspravljaju o – anđelima. Iako njoj osobno ta razina duhovnosti nije strana, ipak nije očekivala na tom mjestu slušati o porukama anđela. Bila je oduševljena pozitivnim ozračjem koje je pratilo taj razgovor, kao i osmijesima i sjajem u očima kolega.
.png)
.png)
