Svako toliko dobijem poruku u kojoj me se pita pa kako ja to sve stignem, ili kako imam tako savršen život. Savršen posao, obitelj, sve. Iznova me takve poruke pogađaju jer znam iz osobnog iskustva koliko je lako zapasti u zamku idealiziranog svijeta društvenih mreža koji je sve samo ne puna slika, a i zato što sam svjesna da imam puno privilegija u životu zbog kojeg je puno lakše stvarati i živjeti ovaj život kojeg živim.
Imam, i imala sam kroz život, veliku podršku obiteļji, što mi je omogućilo stabilnost i mogućnosti koje inače ne bih imala. Moj suprug radi od doma i ima fleksibilno radno vrijeme, starije dijete mi je u vrtiću a od nedavno smo pronašli i divnu tetu čuvalicu koja omogućuje da konkretno vrijeme posvetim radu. Imamo dvije bake koje iako rade, uskaču rado kada mogu, kao i ostatak obitelji prijatelja koji su podrška, pogotovo emocionalna i koji nas motiviraju i dalje u onom što radimo.
To „selo" je nešto što malo tko ima, i nažalost u današnjem svijetu, to je zaista privilegija. Uz to, ono što se vidi na društvenim mrežama, nije niti pribliźno realna slika apsolutno nikoga. Ja sam daleko od savršene mame i domaćice. Niti je svaki dan ručak skuhan, niti stan pospremljen. Ponekad izgubim živce i mislim "da bar mogu pobjeći negdje gdje me nitko neće trebati na par dana". Mrzim se igrati s autićima ali recimo obožavam crtiće jer ih Z i ja možemo zajedno gledati i uživati skupa a da ja mogu i malo predahnuti. Kad me ugrize dok dojim jer mu ide zubić pomislim "dosta mi je ovog dojenja i svega". Wolt aplikacija mi nije strana. Brzi recepti su jedini koje prakticiram, airfryer i instantpot su mi prijatelji jer mi maksimalno olakšavaju život i sve što mi olakšava život je ljubav.
Moja djeca su zdrava i voljena, ali nije sve jednostavno, i dalje su to toddler i mala beba, a svi znamo koliko to truda iziskuje.
Nedavno je Z krenuo cviljeti oko jasno postavljene granice, pa sam ja sjela i isto krenula cviljeti jer nisam više znala što bih drugo. Nije baš neka odgojna metoda znam, ali se smirio, čak mu je i bilo smiješno. Pa je i meni. Pa sam se nasmijala i smirila i onda sam mogla ponoviti "znam da ti je teško jer sam rekla da sada ne možemo pojest Barni, ali imamo dogovor da ćemo svi skupa pojesti ručak, pa Barni može poslije" i zagrlila ga i sama sebi pomislila wow kako si staložena mater.
Da bi za pola sata bio kaos jer je napravio nešto što je znao što ne smije a ja sam morala duboko disati i sama sebi u glavi se odupirati porivu da ne dignem ruku na njega, jer sam i sama odgajana u vrijeme kada su batine bile normalne i jako je teško kad si trigeriran ne revertirati u naučene obrasce. Ali duboko udahnem, i ponovim si u glavi da sam odabrala svoju djecu odgajati van straha i bez batina, to i dalje ne znači da mi to dolazi prirodno.
Ja i moj muž se volimo i jako se trudimo oko našeg odnosa, ali daleko od toga da je naš brak savršen. Ova godina nam je bila posebno zahtjevna i ponekada su naše svađe baš ružne. Jer je to realnost, svako se nosi sa svojim setom problema, ali društvene mreže to ne prikazuju, niti to mogu ikada prikazivati.
Moj posao je jedan jako zahtjevan aspekt ali ja opet imam PRIVILEGIJU da radim ono što volim, a to je itekakva motivacija, jer da moram ovoliko energije ulagati u posao kojeg ne volim, oboljela bih na živce kompletno jer ja osobno za to ne bih imala kapaciteta. Ja ne umanjujem ono što radim, ja sam izuzetno ponosna na sebe, i u privatnom i u poslovnom smislu.
Ali, društvene slike su kuriran sadržaj, koji prikazuju MOŽDA 30% nečijeg života, i to onaj koji osoba odluči pokazati.
Ispozirana slika, filter, pomno izabran trenutak, promišljen caption.. Moja slika s Petrom i caption o ljubavi je iskren i iz srca, ali ne prikazuje svađu oko organiziranja dana, loše komunikacije ili budžetiranja. Moj sadržaj o dojenju ne prikazuje (uvijek) sve one pute kada bih i ja najradije odustala od dojenja (bez obzira koliko volim tu povezanost). Moj eBook launch ne prikazuje 2 pune neprospavane noći pisanja i sate i sate nakon rada i ispravaka i premišljanja, kao ni kako sam zbog te neispavanosti bila krepana i nisam idući dan mogla ništa konkretno napraviti i gdje mi je dan bio naručena hrana i Disney+ kao ispomoć.
A ono najbitnije, nemamo svi istih 24 sata u danu. To je glupost i ne slušajte ljude koji to govore jer govore to samo da sebe uzdignu a vas spuste, ili da vas poslovno/financijski iskoriste. Ja sam protiv toga da ulazimo u ulogu žrtve jer nas to samo hendikepira i ne mislim da je dobro da uvijek razmišljamo "meni je puno gore teže". Ali znajte da nije isto kada nemate podršku zajednice, obitelji, "sela".
Ja sam jako sposobna žena, ali ne bih ni upola toga u životu postigla da nisam imala privilegiju obitelji koja me podupirala, da nemam zajednicu koja mi pomaže.
Nije isto 24 sata samohrane mame ili mladog para s djetetom bez podrške ikoga, s mojim životom i mogućnostima koje nasreću imam isto kako se ja ne mogu uspoređivati s Įjudima koji sutra kupe kuću koju žele, imaju privatnog kuhara, nemaju zdravstvenih tegoba (mene recimo moja anksioznost jako koči u životu, isto kako me 2 godine kronični išijas i nemogućnost kretanja bez boli.)
Tako da, molim te, molim te...nemoj uspoređivati svoj život sa kuriranim i popeglanim sadržajem online persone koja k tome ima određene životne privilegije koje ti nažalost možda nemaš, Jer niti je fer, niti je smisleno.
Divna si mama. Divna. Brižna si, kreativna posvećena. I da pogriješit ćeš. I nećeš imati savršenu dječju sobu, i uređenu frizuru, i fancy firmu, i najljepši DIY adventski kalendar (ili kaj god te osobno žulja) ali imaš sebe i garantiram ti da si čudesna soba i da imaš puno tog za pružiti. Samo za početak se prestani kritizirati i postavljati nerealne standarde.
Ja kao Una Pašić Gregović ne mogu doseći standard kojeg je postavila UnaBridged, kužiš? Jer to je samo jedan malo dio slagalice koji se prikazuje svijetu.