Majčinstvo je jedna od najvažnijih životnih uloga koju žena može imati. Majka stvara, rađa, nosi, hrani, čuva i vodi dijete kroz život. Daje djetetu sigurnost, hranu, toplinu, emocije, važnost, prepoznavanje i sliku svijeta. Svaka će majka reći da ju je trenutak kada je prvi put primila svoje dijete u naručje promijenio zauvijek. „Sjećam se trenutka kada sam rodila svoju prvu kćer. Svi su mi prije najavljivali taj osjećaj govoreći: 'Osjetit ćeš ljubav u prvom trenu kada je ugledaš.' Ali ono što mi je izbilo sav zrak iz pluća i ostavilo me bez daha nije bio osjećaj ljubavi, bio je to osjećaj strepnje i goleme zabrinutosti. 'Je li ona ok, hoće li s njom sve biti u redu, hoću li znati pružiti joj sve što treba, hoću li biti sve što je njoj potrebno da budem?“ Taj osjećaj brige, preokupiranosti, opčinjenosti i straha dolazi silovito i iznenadno i ne napušta nas čak ni onda kada su naša djeca već dovoljno odrasla da odu od nas i žive samostalnim životom. Izreka „Jednom majka, zauvijek majka“ opisuje upravo to i označava trajne biološke i psihičke promjene koje se poput žiga utisnu preko cijelog našeg bića. Dotadašnje Ja više ne postoji.
Ipak, majčinstvo je samo jedna od uloga koje žena može imati. Ona može imati uloge supruge, sestre, kćeri, majke, unuke, sportašice, direktorice, frizerke, trgovkinje... Svaka žena ima mnogo uloga, no uloga majke ima toliku važnost da postaje njen identitet. Preokupacija djetetom u ranim godinama njegova života važna je za preživljavanje djeteta i stoga nije čudno što postoji porodiljski dopust. To vrijeme služi da se majka oporavi, ali i da dijete preživi. Ono je u potpunosti ovisno o majci. Majka je, posljedično, u potpunosti predana tome da se o njemu brine. Sve je drugo stavljeno na čekanje. Ono što je žena bila prije postaje sporedno. Ona je tu da odgovara na sve djetetove potrebe, biološke i psihičke. Majka je iscrpljena konstantnom brigom o djetetu, ali napunjena osjećajem vlastite vrijednosti. Pa tko još osim majke može reći da predstavlja nekome cijeli svijet?! Majčinstvo u sebi krije začuđujuću moć. Moć koje se nije lako odreći. Nikad prije, ni u jednoj ulozi, žena se nije osjećala toliko potrebnom, toliko važnom, toliko nezamjenjivom kao u ulozi majke.
I tako sve počinje... Dijete polako odrasta, prohoda, kreće u vrtić, školu, drugi ljudi u njegovom životu postaju također bitni, ali majka je i dalje na prvome mjestu. I dalje strepi, brine se, razmišlja o djetetu, stavlja mu se na raspolaganje. Ako nije s djetetom, osjeća grižnju savjesti, osjeća da ga uskraćuje.
Sve dotadašnje uloge i dalje postoje, ali njima se više ne posvećuje jednakim žarom. Naravno, golema količina vremena i energije odlazi na brigu i razmišljanje o djetetu. Malo joj vremena ostaje za neke osobne potrebe i interese. Identitet majke stvara se u interakciji s djetetom. Ono u vama vidi samo svoju mamu. „Kada je moja kći išla u 2. razred, pisala je sastavak o obitelji u kojem je opisala svoje roditelje ovako: 'Tata radi, a mama ide u dućan, kuha i vodi me u park.' Za nju je bilo nepojmljivo da njena mama ima ikakvu drugu ulogu osim da bude mama.“
Kada postane majka, žena ne mijenja samo osjećaj same sebe, ona i na svijet počinje gledati drugačije. Njen suprug, njen prijatelj i ljubavnik, za nju sad postaje djetetov otac. Njeni dotadašnji prijatelji postaju podobni ili nepodobni za druženje sada kada ima malo dijete. Njeni dotadašnji interesi i hobiji, sve one aktivnosti u kojima je dotad uživala stavljeni su na čekanje ili trajno zaboravljeni. Mnoge žene pronaći će se u ovom opisu. Mnogi muškarci složit će se da su dolaskom djeteta na neki način izgubili svoju suprugu. Prijatelji se žale da se više ne druže kao prije, a kada se to dogodi, „moraju slušati“ o djetetu. Do kada? Do kada dijete ima tako centralnu ulogu u životu majke? U kojem je trenutku samo majčinstvo više ne zadovoljava? Smije li to pomisliti i osjećati? Smije li biti sebična i poželjeti nešto za sebe, a što ne uključuje njeno dijete?
U kojem trenutku žena pogleda kroz rešetke tog plišanog kaveza majčinstva i poželi da može izaći? Poželi nešto za što vjeruje da više ne može nikad imati. Poželi biti nešto više od samo „nečije majke“. U kojem se trenutku zapita ima li života kakav je postojao prije nego što je postala majka? Nema! Odgovor je: NEMA. Onakvog neopterećenog života, onakvog samoljublja, one slobode da odluči u zadnji tren hoće li otputovati ili čak hoće li jesti kod kuće ili naručiti dostavu – toga više nema. Nikad više do kraja života sebe neće staviti na prvo mjesto.
Iako je majčinstvo samo jedna od uloga, ono trajno mijenja ženin vrijednosni sustav, njene prioritete i pogled na svijet. Redefinira sve ono što je ona dotad znala ili mislila da zna o samoj sebi. No, upravo je u tome zamka. Majčinstvo nije identitet. To što je neka žena majka ne govori puno o tome kakva je ona osoba, što je pokreće, što je veseli, a što rastužuje. Pa kako onda vratiti Ja u majčinstvo? Kako biti dobra majka, a ipak biti i osoba za sebe, osoba koju ne definira njeno dijete?
1. Prihvatite da ste majka i da stvari za vas više NIKAD neće biti iste kao prije. To svakako ne znači da nećete razviti nov način bivanja koji će uključivati to što ste majka, ali i to što ste osoba za sebe. Pronalaženje ravnoteže između svojih i djetetovih potreba je ključ. Sve i dalje možete imati, ali drugačije raspoređeno.
2. Malim koracima uzimajte malo vremena za sebe svaki dan čineći ono što vas ispunjava. Majke uglavnom samo žele odspavati, pa učinite upravo to. Možda želite uroniti u vruću kadu i čitati knjigu, možda otići u šetnju ili na kavu s prijateljicom...
3. Prihvatite da postoje i druge osobe koje bi bile sretne kada bi imale priliku malo pričuvati i razviti odnos s vašim djetetom. Nemojte im to uskratiti. A ni djetetu. Postoji izreka „Potrebno je selo da odgoji dijete“.
4. Pokažite svojoj djeci drugu stranu sebe, onu stranu koja zna uživati u životu koji ne čine djeca, koja može uživati u svom poslu, u svom braku, u svojim interesima. Naučite ih kako je važno zadržati jedan dio sebe samo za sebe, da je važno slijediti svoje interese, želje i snove.
5. Prihvatite nesavršenstvo, birajte bitke. Pa što ako posuđe nije oprano, što ako za večeru poslužite „čokolino“, pa što ako djetetu uključite crtiće na TV-u da biste mogli na miru popričati sa suprugom?! Time svoje dijete pripremate na život koji nije uvijek savršen, ali je zato opušten i pun poštovanja prema svačijim potrebama i limitima.
6. Ponavljajte sebi da ste prvih 20, 30 ili 40 godina svog života bili netko, niste to postali tek rođenjem djeteta. Pokušajte se sjetiti tko ste bili, što ste voljeli, o čemu ste sanjali. Možda nešto od toga i danas možete ostvariti.
7. Ako se, pak, nikako ne možete sjetiti tko ste bili prije i što ste željeli za sebe, postavite si pitanje: U kakvog čovjeka želim da moje dijete jednog dana odraste? Pa onda vi budite taj čovjek!
8. Zapamtite da vi, osim što se konstantno brinete o svim njegovim potrebama, svojim primjerom djetetu namećete životnu ulogu. Želite li da vaša obožavana kći jednog dana izgubi sebe i utopi se u svom djetetu, da zanemari svoje ostale uloge, svoje snove i ciljeve i konačno, sve što ste joj svojom ljubavlju davali i postane samo nečija majka? Jer, to bi se moglo dogoditi i njoj ako odrasta slijedeći vaš primjer. Pokažite joj da može ostati svoja, da MORA ostati svoja i pritom može biti i djetetova.
.png)
.png)
