Roditelji, skrbnici i učitelji su nam govorili razne rečenice, a neke su ponavljali uzastopno godinama. Nastavno, te su iste rečenice postale naš unutarnji glas, naš način komunikacije kada „razgovaramo“ sami sa sobom. To je postao naš unutarnji razgovor. To je postalo naše uvjerenje – tko mi jesmo.
Ujedno, način kako su se naši roditelji/skrbnici odnosili prema nama, što su mislili o nama, koje smo osjećaje dobili o sebi kroz njihov odnos s nama - stvorilo je naše uvjerenje što zaslužujemo ili ne zaslužujemo u životu i tko mi jesmo. Za primjer, ako je osobi mama bila nespremna na trudnoću ili je bila premlada i/ili je imala druge planove u životu u tom trenutku, ali ipak je odlučila imati dijete, sjeta je negdje ostala u njoj. Život majke joj je nadalje bio prilično težak i partner joj ga je dodatno otežavao. Bebica u trbuhu, a zatim malo dijete, sve osjeća pa tako i da je možda u ovom slučaju teret svojoj majci (a time i teret u životu), da je mami oduzela slobodu i posljedično da nije željena. Iako ta ista mama možda nikada nije rekla svojem djetetu da ga ne želi ili da joj je teret, neki su mu suptilni kanali govorili da se majka tako osjeća. Kada odraste, ta osoba može imati duboko uvjerenje da je neželjena, iako ne mora nužno biti uopće toga svjesna. U životu joj se ta neiscijeljena rana može aktivirati u partnerstvu – da je neželjena od partnera ili bilo gdje u životu – da bude odbačena od prijatelja ili u poslu od kolega. Može tako živjeti cijeli život ne znajući zašto se često osjeća da nije željena.
Drugi primjer može biti da osobu roditelji stalno uspoređuju s drugom djecom i umanjuju njihovu vrijednost usporedbama zašto nisu ovo ili ono ili zašto nisu dali više od sebe, iz istoga se može razviti osjećaj manje vrijednosti, osoba se može osjećati da nije dovoljno dobra, biti perfekcionist i slično.
Ima mnogo različitih primjera. Naravno, ima i onih pozitivnih situacija iz kojih posljedično osoba bude samosvjesna, sigurna u sebe i svoje sposobnosti, s unutarnjih znanjem da je voljena i poštovana i željena. Iz rada sa ženama, na žalost jako rijetko vidim navedeno. Puno češća situacija (pogotovo u našim predjelima), je da su osobito žene obavijene velom neke „lošosti“ iz kojeg su razvile identitet da s njima nešto nije uredu, da nisu dovoljno dobre, da ne znaju nešto, da ne mogu, da se ne usude, da trpe (za mir u kući), da žrtvuju sebe, a da nisu toga niti svjesne ili…. lista je stvarno podugačka.
Ono što je potrebno znati je da sve one negativne misli koja su prerasle u negativna uvjerenja o samima sebi, većinski imaju korijen u ranome djetinjstvu.
Kao što ne bismo vjerovali nekom pijancu da nam govori loše rečenice o nama, ne smijemo jednako tako vjerovati svojim mislima koje govore loše o nama samima. Kao djeca smatrali smo da su naši roditelji neosporno u pravu i u svojoj glavi smo ih stavljali kao da su Bogovi. I za sve smo im vjerovali da je naprosto tako. Posljedično, zbog tih rečenica one su postale naša uvjerenja i godinama smo skupljali dokaze – kroz fokus na isto, čime smo dodatno „potvrđivali“ da je tako. Međutim, kao odrasle osobe trebamo protresti sva negativna uvjerenja o samima sebi i promisliti je li to univerzalno tako ili smo to prigrlili kao svoj identitet koji nam je zalijepljen.
Iako je ovo lako za reći, nije jednostavno to i promijeniti.
Za navedeno treba puno rada i puno vremena. Potrebno je strpljenje dok se uz kontinuiranu praksu ne dogodi promjena.
U našem mozgu su stvorene sinapse koje potvrđuju navedena negativna uvjerenja. Ona tvrdokorna uvjerenja koja su godinama svakodnevno ponavljana su vrlo čvrsta. Zato treba strpljenja da se rastope i da se stvore nove sinapse i da polako postaju čvrste.
Iako je nešto čvrsto u našem umu, ne znači nužno da je istinito.
U svojoj srži mi nismo ono što su naši roditelji negativno vjerovali o nama. Oni su stvarali svoja uvjerenja o nama kroz svoje boli, kroz svoje traume na kojima najveći broj njih nije radilo i ne možemo ih zbog toga kriviti. Potrebno je znati da su nas osobe, koje su i same ranjene u prošlosti, formirale, a sada je vrijeme da preodgojimo sami sebe i napravimo novo ja koje nam koristi i čini dobro u životu.
Primjer kako bismo mogli raditi na promjeni uvjerenja:
1. Osvijestite svoja negativna uvjerenja – za koje znate da nisu istinita, ali vam jako štete u životu.
2. Uzmite komad papira i stavite crtu po pola papira. Na jednoj strani napišite Negativna uvjerenja, a na drugoj strani Novo o meni.
3. Napišite prvo negativna uvjerenja
4. S druge strane papira napišite suprotna pozitivna, ali s premošćivanjem. To znači, ne možete napisati suprotnost jer vaš sustav u navedeno neće vjerovati. Na primjer, negativno uvjerenje je nisam dovoljno dobra – s druge strane može biti „otvaram se da uvidim gdje sve već jesam dovoljno dobra“ i onda napišite dokaze gdje ste sve napravili najbolje što ste mogli i osjećali ste se dobro. Nastavite tako premošćujući pisati za sva ona najvažnija negativna uvjerenja
5. Sve pozitivne rečenice sada prepišite na drugi komad papira i čitajte ih svaku večer prije nego zaspite – tako da vam ulaze u vašu podsvijest.
Isprobajte navedeno par mjeseci uz svakodnevno skupljanje dokaza o pozitivnome u vama. Vjerujem da će se ponavljanjem dogoditi promjena i da će se razviti nova uvjerenja. Treba vremena, truda i upornosti.
Nikolina Balenović, intuitivna i dipl. feng shui savjetnica
www.sretanzivot.hr
Do 05.09.2023. Nikolina ima jednu posebnu ponudu za sve koji se odluče na intuitivno čitanje. Više informacija na https://www.sretanzivot.hr/intuitivno-citanje/