Dr. Gabor Maté, kanadski je liječnik i autor, a specijalizirao se za traume iz djetinjstva i njihovu povezanost s ovisnošću. Tijekom karijere radio je s raznim ovisnicima, uključujući one o teškim drogama u središtu Vancouvera, a svjetsku je popularnost stekao otvoreno govoreći i o vlastitim sklonostima ovisnosti. On, naime, smatra kako je najvažnije što se događa u prve 4 godine našeg života. Ovisnosti su ukorijenjene u traumi. Nepovoljna iskustva iz djetinjstva i neispunjene emocionalne potrebe snažno su povezane s ovisnošću i disfunkcionalnošću. Ali također ističe, iako su ta rana iskustva vrlo duboko zapisana u nama, ona se mogu promijeniti. Evo nekih od njegovih snažnih citata:

  1. "Nemoguće je razumjeti ovisnost bez pitanja kakvo olakšanje ovisnik nalazi ili se nada da će pronaći u drogi ili drugom ovisničkom ponašanju."
  2. "Pokušaj bijega od boli je ono što stvara još više boli."
  3. "Sposobnost da osjetimo vlastitu bol povezana je s našim najboljim nadama za ozdravljenje, dostojanstvo i ljubav."
  4. "Glavno pitanje nije zašto ovisnost, nego zašto bol."
  5. "Razlika između strasti i ovisnosti je razlika između božanske iskre i gorućeg plamena."
  6. "U srži svake ovisnosti je praznina temeljena na apsolutnom strahu. Ovisnik se boji i mrzi sadašnji trenutak; on samo mahnito iščekuje sljedeći trenutak, kada će njegov mozak, prožet drogom po izboru, nakratko iskusiti slobodu od tereta prošlosti i straha od budućnosti – dva elementa koji sadašnjost čine nepodnošljivom."
  7. "Sve su ovisnosti povezane s bolnim iskustvima. Bol je u središtu svih ovisničkih ponašanja. Prisutna je kod kockara, ovisnika o internetu, šopingholičara, radoholičara... Rana možda nije tako duboka i bol može biti podnošljivija, možda čak i potpuno skrivena – ali tu je."
  8. "Veliki dio onoga što nazivamo svojom osobnošću nije fiksni skup osobina, već samo mehanizmi suočavanja koje je osoba stekla u djetinjstvu".
  9. "Ono što se čini kao reakcija na sadašnje okolnosti zapravo je ponovno proživljavanje prošlih emocionalnih iskustava."
  10. "Najveća šteta uzrokovana zanemarivanjem, traumom ili emocionalnim gubitkom nije neposredna bol, već dugoročna iskrivljenja koja uzrokuju u načinu na koji će dijete u razvoju nastaviti tumačiti svijet i svoje mjesto u njemu."
  11. "Nesvjesno, pišemo priču o našoj budućnosti iz narativa temeljenih na prošlosti."
  12. "Ranjivost je naša osjetljivost da budemo povrijeđeni. Ta je krhkost dio naše prirode i ne možemo joj pobjeći. Najbolje što mozak može učiniti je onemogućiti svjesnu svijest kada bol postane toliko jaka ili nepodnošljiva da prijeti nadvladati naše djelovanje sposobnosti" .
  13. "Automatsko potiskivanje bolne emocije glavni je obrambeni mehanizam bespomoćnog djeteta i može mu omogućiti da preživi traumu koja bi inače bila katastrofalna. Nesretna posljedica je potpuno otupljivanje emocionalne svijesti."
  14. "Ono što se sada čini samoozljeđivanjem bila je u nekom trenutku naših života prilagodba koja nam je pomogla da izdržimo kroz što smo morali proći u to vrijeme. Ako su ljudi ovisni o određenim 'samoumirujućim ponašanjima' koja izazivaju ovisnost, to je samo zato što su nisu dobili sigurnost koja im je bila potrebna tijekom djetinjstva."
  15. "Sram je najdublja od „negativnih emocija“, i učinit ćemo gotovo sve da izbjegnemo taj osjećaj. Nažalost, naš stalni strah od stida narušava našu sposobnost da vidimo stvarnost."