SRAM - PUT KA ISCIJELJENJU: Odvojite ga od ostalih emocija i konačno prodišite

Sram je jedinstven po tome što je obvezujuća emocija, a zahvaća i ometa slobodan protok drugih emocija, kao što su ljutnja, strah i tuga

Shutterstock

Energija srama je zamrzavanje - djeluje protiv izražavanja i oslobađanja. Kao i kod traume, sram stvara osjećaj mrtvila čak i kada je ispod te emocije skrivena golema energija. Osjećaj srama također sprječava ljude da isprazne traumu u oslobađanju tijela, a sve to dodatno otežava rad s traumom, navodi Psychology Today.

Sram je glavni čimbenik depresije. Kada je emocija povezana sa sramom, teško ju je vidjeti i izazovno je raditi s njom. Važno je osvijestiti i odijeliti sram od ostalih emocija kako bi osoba kojoj upravo sram predstavlja glavni izazov mogla krenuti na put iscjeljenja.

Istraživanje osjećaja srama
Kao što trauma nije ono što vam se zapravo dogodilo, već kako ste je doživjeli, i sram se pokreće iznutra. Incident koji bi izazvao bijes kod jedne osobe ili blagi osjećaj žaljenja kod nekoga drugog, mogao bi izazvati ogroman sram kod nekoga tko nosi traumu iz djetinjstva. Važan je svaki incident koji izaziva sram. Kao i kod traume, sram može biti vrlo intenzivan ili samo usput spomenut u razgovoru s bliskom osobom riječima poput: 'Nije bilo stvarno ništa. Ne znam zašto sam bila toliko uzrujana.' Važno je uhvatiti trenutak i raditi na incidentu polako, detalj po detalj, pazeći da si dopustite osjetiti i regulirati svoj emocionalni odgovor.

Važno je osvijestiti trenutak u kojem smo osjetili sram i ono što se neposredno prije dogodilo. Ako nas je druga osoba posramila, važno je istražiti što se događalo s tom osobom - možda potreba za moći ili kontrolom ili nešto sasvim treće. Cilj je razumjeti i preoblikovati situaciju, s naglaskom na ono što se događalo s drugom osobom, što pomaže u borbi protiv zamrzavanja i uvlačenja koje prati sram. Sram je nevjerojatno neugodan osjećaj koji se prenosi s jedne osobe na drugu, često na onu koja ima manje apetita za sukob ili je na neki način slabija.

Zašto smo posramljeni?
Na isti način na koji moramo normalizirati traumu – moramo doći do saznanja da sramota nije nametnuta i da nije naša krivnja. Uvjerenje da nešto nije u redu s nama obično dolazi iz riječi i ponašanja, često nesvjesnog, onih koji imaju moć nad nama. Osim očito posramljujućih poruka, svaki prekid veze, odbacivanje ili zanemarivanje može proizvesti sram kod nekoga od nas. Kasniji incidenti mogu lako i brzo pokrenuti to skladište srama.

Ljudi često posrame druge kada sami osjećaju sram. Nažalost, ciklus srama samo pogoršava stvari. Često je osoba zbog koje se sramimo samo netko tko je potaknuo naš sram iz prošlosti. Iako je važno raditi s bilo kojim iskustvom srama, u konačnici se trebamo vratiti početnome izvoru srama kako bismo stvarno shvatili što se dogodilo - nerijetko je u pitanju generacijski prijenos srama.

Važno je da kasnije sami shvatimo što se dogodilo u našoj prošlosti i da preokrenemo rano uvjerenje da smo za sve sami krivi i da nešto nije u redu s nama. Kao što je lijepo izrazio Robin Williams, glumeći terapeuta u filmu Good Will Hunting, ljudi trebaju uvijek iznova čuti: 'Nisi ti kriv' / 'Gdje su bili tvoji roditelji kad si ti trebala njihovu pomoć' / 'Ne može se očekivati da dijete bude odraslo'. Čuti takve poruke od terapeuta ili od nas samih može nam uvelike pomoći da se izliječimo od prošlih sramotnih, pa čak i traumatičnih iskustava.