STIŠAJTE SVOG UNUTARNJEG KRITIČARA NA VRIJEME: 3 jednostavna koraka za prestanak samoosuđivanja

Unutarnji kritičar javlja se u nebrojeno puno različitih situacija kako bi spriječio naš izlazak iz zone komfora ili nas podsjetio na ranije neuspjehe i pogreške

Velizar Ivanov / Unsplash

Nažalost, s unutarnjim kritičarem se toliko često susrećemo, bez obzira želimo li to doista ili ne. Može se reći da je njegova pojavnost u našem umu prirodna - gotovo da ne postoji osoba koja ga je zaista uvijek uspjela izbjeći. On nam ne dopušta izlazak iz zone komfora kada želimo napraviti nešto novo kako bismo postigli uspjeh. Dapače, sugerira nam da napuštanje uhodane stvarnosti neće doprinijeti našem napretku. Govori nam kako nismo dobri i ne znamo dovoljno o određenoj temi pa za nas nema mjesta u nekoj drugoj realnosti.

On je i naš podsjetnik, ali rijetko kada u dobrom smislu. Trudi se da se prisjetimo samo negativnih stvari - onoga što smo rekli, a nismo trebali ili naših postupaka kojim se danas nikako ne ponosimo. Taman kada pomislimo da smo si oprostili, on je tu da još jednom razmislimo jesmo li zaista nešto ostavili u prošlosti. 

Ipak, ponekad od unutarnjeg kritičara imamo i koristi. S vremenskim odmakom možda zaista uvidimo kako smo nešto ranije napravili na pogrešan način. Mogli bismo shvatiti da se nekom trebamo ispričati, promijeniti način na koji vidimo stvari ili vlastito ophođenje u specifičnim situacijama i s određenim osobama. Potrebno ga je dozirati - znati kada nam pomaže, a kada ga ipak moramo stišati.

Ako primjećujete kako vam unutarnji kritičar češće odmaže, nego li vam pomaže, slijedite ova 3 jednostavna koraka pomoću kojih ćete naučiti upravljati njime.

1. Osvijestite zašto se pojavio

Prije svega, potrebno je osvijestiti ga i upoznati se njima. Kada shvatite da vas um kritizira, zastanite i razmislite zašto je to počeo baš sada raditi. Ima li smisla to što vam poručuje? Smatrate li da je zaista u pravu? Nemojte odmah donositi odluku o njegovoj ispravnosti, bolja je opcija uzeti si vremena. Pričekajte nekoliko dana i razmotrite je li taj glas još uvijek tu i u kojem intenzitetu. Je li glasniji ili je gotovo nečujan? Odgovori na ova pitanja poručit će vam trebate li ga poslušati ili to nije najbolja opcija.

2. Ne postoji samo jedan mogući ishod

Situacija je rijetko kada potpuno polarizirana. Zaista, možda ste u nečemu pogriješili ili ovo nikako nije pravi trenutak za vaš izlazak iz uhodane zone udobnosti. No, možda i nije vrijeme za velike rezove. Moguće je da u nekoj situaciji niste izrekli najoptimalnije mišljenje, ali postoji mogućnost da ono nije bilo apsolutno pogrešno. Možda ne trebate odmah promijeniti posao i početi nešto sasvim novo. No, mogli biste upisati dodatnu edukaciju i napraviti korak prema cilju kojega ćete ostvariti kasnije kada za to dođe pravi trenutak.

3. Preuzmite kontrolu

Vaš unutarnji kritičar nije nešto na što ćete baš uvijek moći potpuno utjecati. Ipak, potrebno je naučiti kontrolirati ga i upravljati njime. Važno je biti svjestan njegove pojavnosti, ali i toga da on ne određuje vaš smjer. Budite svjesni da ovaj glas nije nepogrešiv - dapače, često griješi i predstavlja stvari puno gorima nego što zaista jesu ili su bile. Ne dopustite mu da utječe na vaš unutarnji mir i osjećaj samopoštovanja.