Često ima glas roditelja

Unutarnji je kritičar izvor stresa u nama, koji kao vampir siše energiju iznutra. Iako prigovarač može biti aktivan i kod ljudi koji imaju stvarnih nedostataka, osobito je naporan kad se namjeri na nekog vrijednog i sposobnog te mu sije prepreke na putu. Onaj koga muči unutarnji kritičar bit će nesiguran, tjeskoban i nesretan čak i ako je objektivno, u tuđim očima, uspješan. Uznemirujući kritičarev glas progoni mnoge i nije ga lako utišati. Psiholozi kažu da je uputnije pokušati se s njime sporazumjeti.

„Unutarnji kritičar naš je unutarnji glas kojim sami sebi prigovaramo. Njegove kritike mogu biti vezane uz izgled, ponašanje, inteligenciju, vlastitu vrijednost i drugo“, rekla nam je zagrebačka psihologinja Irena Čorko. „Glasovi našeg unutarnjeg kritičara obično nalikuju glasovima ljudi iz našeg djetinjstva. Najčešće su to roditelji. Ako bismo željeli stručno definirati unutarnjeg kritičara, radi se o internaliziranim kritikama koje su došle izvana i bile dio našeg životnog iskustva. Mi smo svog unutarnjeg kritičara i stvorili zato da bismo preduhitrili vanjske kritike i da bismo sami sebe učinili prihvatljivima okolini.“

Kako se rađa kritičar?

Prema riječima Irene Čorko, podsvijest stvara unutarnjeg kritičara slijedeći ovu logiku: ako ja u svojoj glavi kreiram glas koji je baš kao glas mojih roditelja i svih drugih čije odobravanje priželjkujem, bolje ću znati što hoće od mene i kakav trebam biti, pa ću lakše izbjeći neodobravanja i lakše pridobiti njihovu ljubav i priznanje.

„Zato nas unutarnji kritičar kritizira prije ostalih – on to čini da bi ih preduhitrio. Tako nam želi pomoći da ‘zaradimo’ ljubav i zaštitu i spasi nas od sramote i boli“, nastavlja naša sugovornica. Postoji čvrsta veza između unutarnjeg kritičara i sklonosti perfekcionizmu. Što je kritičar jači, jača je i ta sklonost. Perfekcionisti imaju vrlo snažnog unutarnjeg kritičara, koji ne dopušta ama baš nikakvu pogrešku ili nesavršenost. Tako visoko postavljeni ciljevi iziskuju od nas velike napore i narušavaju duševni mir.

Nisko samopoštovanje, nesigurnost, strah

„Snažan unutarnji kritičar može voditi dugom nizu smetnji – niskom samopoštovanju, nesigurnosti, strahu, autodestruktivnosti, poremećajima prehrane, osjećaju da nas je nemoguće voljeti i drugom“, kaže Irena Čorko. „Može nas blokirati, onemogućiti nam da se ponašamo spontano i slobodno jer je svako takvo ponašanje možebitna pogreška. Ako je kritičarev glas vrlo snažan i grub, natjerat će nas da osjećamo sram, bol pa čak i mržnju prema sebi.“

Problem s unutarnjim kritičarem je što pretjeruje i često ne zna stati. Može postajati glasniji i stroži te nas natjerati da se osjećamo grozno. Tjerati nas da pazimo na svaki korak, ulijevati nam strah od najmanje pogreške te nas sprečavati da se opustimo i budemo prirodni. No, kako kaže Irena Čorko, od njega imamo i izvjesne koristi. „Unutarnji kritičar nam zapravo želi dobro. Izvorno je nastao kako bi nam pomogao da budemo uspješni i voljeni.“

Nastavak članka