Ako smo otvoreni prema njemu, možemo puno naučiti. Kao svojevrstan osobni trener, unutarnji kritičar poučava nas važnim znanjima i sposobnostima, ali to ne znači da ga moramo u svemu slušati. Zahvaljujući njemu možemo predvidjeti što se od nas očekuje, a što trebamo izbjegavati. Problem je jedino u tome što kritičar nije uvijek u pravu te ima tendenciju postati previše krut ili strog.
Možemo li utišati unutarnjeg kritičara ili nam cilj treba biti skladan suživot s njime? Irena Čorko upozorava da najčešća strategija, pokušaj da ga ušutkamo ili zanemarimo, ne djeluje. Zapravo, ignoriranje neugodnih misli i emocija vodi do suprotnog učinka – pojačavanja njihova intenziteta i učestalosti javljanja. Kad pokušamo odgurnuti od sebe te osjećaje ili ih racionalizirati, govoreći samima sebi da se „ne bismo trebali tako osjećati“, oni rastu.
„Umjesto da ga ušutkavamo, možemo si pomoći tako da ga počnemo prepoznavati i ne identificirati sebe s njim. Nesvjesni njegove taktike, često se ponašamo kao da je to što kritičar govori istina. On je nastao u našem djetinjstvu i razmišlja kao dijete koje vjeruje da je ono što drugi o njemu misle ne samo važno, nego i istinito. A to nije uvijek tako“, napominje Čorko, nudeći savjete za nadzor nad kritičarem.
Kako ga kontrolirati?
„Prvi korak umanjivanja njegove snage jest da ga počnete primjećivati“, kaže Čorko. „Vi niste svoj unutarnji kritičar. On je dio vas, ali nije sve što vi jeste. Kad ga počnete primjećivati, više niste njegov rob i dobivate izbor poslušati ga ili ne. Možete naučiti ponekad jednostavno odmahnuti rukom na njegove prigovore i reći samom sebi, ‘ah, evo njega opet’, umjesto da se zgrozite nad ‘istinom’ o sebi ili nad mogućnosti da pogriješite.“
Još jedna tradicionalna metoda suočavanja s unutarnjim kritičarem je svađanje, u kojem ga argumentima pokušavamo nadvladati. No ni to obično ne djeluje. Čak i ako mu dokažemo da je u krivu na jednom polju, lako će se prebaciti na drugo. Zato je razgovor s mnogo poštovanja i uvažavanja puno bolja metoda.
„Unutarnji kritičar reagira bolje kad se prema njemu ponašamo kao prema nekome tko ima nešto važno reći i tko zaslužuje poštovanje i slušanje“, naglašava Irena Čorko. „Možemo ga jednostavno saslušati, postavljati pitanja, razumjeti njegove najdublje zabrinutosti, dati mu povratnu informaciju kao što bismo učinili u svakom civiliziranom razgovoru i možemo pregovarati o tome što ćemo ‘zajedno’ učiniti, uzevši sve u obzir. Ta metoda ima mnogo više izgleda za umirivanje unutarnjeg kritičara.“
Djelujte unatoč njegovim primjedbama
Stoga, kad ga idući put sretnete, duboko udahnite, podsjetite se da je to on – unutarnji kritičar – te se odmaknite i promatrajte ga u akciji. To će već biti dovoljno da ublažite njegov utjecaj. A možete se i zainteresirati za ono na što vam ukazuje – na svoje osobine koje ste odbacili i pokušati ih prihvatiti. Što se više mirimo sa svime što jesmo, to je snaga unutarnjeg kritičara manja.
Unutarnji vas kritičar može mnogo čemu naučiti, ali morate biti oprezni da mu ne ulijete previše snage. Pronađite i održite prikladno odstojanje. Budite mu dovoljno blizu da od njega imate koristi, ali ne toliko blizu da bi vas sputavao. Čim ga čujete kako vam prigovara, saslušajte što govori, ali uvijek se pitajte pomaže li vam to ili vas ometa. Ako vam crpi energiju i samopouzdanje i ako ste sigurni da nije u pravu, odgurnite ga u stranu i nastavite svojim putem. Ponekad trebate djelovati unatoč njegovim primjedbama!
.png)
.png)
