Dr. Gabor Maté često ističe da mnogi naši problemi s fizičkim i mentalnim zdravljem imaju korijene u traumama i stresu koje doživljavamo tijekom života, osobito u djetinjstvu. Jedna od pojava koja iz toga može proizaći je i navika laganja. Dok je većina ljudi za života sklona u pokojoj prilici uljepšati neke elemente vlastitog iskustva kako bi si podigla samopouzdanje ili utjecaj u društvu, a što se naziva bijelim lažima, neki jednostavno odlaze još dalje mijenjajući kompletan vlastiti narativ i izvrćući istinu.
U sklopu gostovanja pri podcastu Jaya Shettyja, osvrnuo se upravo na tu temu odgovorivši na pretpostavku kako patološki lažljivci zapravo lažu jer smatraju da je to jedan od njihovih alata za preživljavanje. „Apsolutno“ izjavio je dr. Maté osvrćući se na promišljanje njemačkog filozofa Friedricha Nietzschea koji je zaključio kako ljudi lažu jer žele izbjeći stvarnost jer ih je upravo ona povrijedila.
„Tako sam i lagao“ nastavio dajući primjere: „kada sam postao ovisan o trošenju, kupovini, lagao bih o tome svoju suprugu. Čak i nakon što je prestala pokušati utjecati na moje ponašanje znala bi mi reći da ako trošim joj samo to kažem. No, ja i dalje nisam to mogao učiniti jer sam osjećao sram. I tako je laž postala i mojim oblikom preživljavanja.“
Objasnio je to kao „obranu od stvarnosti, obrana od osjećaja da vas drugi osuđuju. Znate,“ nastavio je „to nešto govori o mojem djetinjstvu jer se nitko ne rađa kao lažljivac. Niti jedna beba, stara tek dan se ne pretvara. Ako na kraju završimo pretvarajući se na bilo koji način, u bilo kojoj mjeri to je zato što smo morali naučiti to činiti jer smo smatrali da nam je potrebno preživjeti“.
Stoga, susretnete li se s osobom koja je sklona laganju znajte kako vrlo vjerojatno ta navika proizlazi upravo iz straha. Važno je pokušati razumjeti pozadinu i uzroke takvog ponašanja i adresirati ga, kako bi se moglo adekvatno liječiti. Naiđe li osoba na osudu vjerojatno će posustati u tome i nastaviti lagati pa joj pažljivo treba pristupiti i pružiti potporu.
Patološki lažljivci, za razliku od pojedinaca s narcisoidnim poremećajem osobnosti koji laganje koriste za uvećavanje vlastite grandiozne ličnosti, najčešće lažu jer im je potrebna pažnja i jer žele, gotovo podsvjesno uputiti na neki problem s kojim se tek trebaju suočiti.
U nekim slučajevima, uključivanje članova obitelji u terapiju može biti korisno, osobito ako su odnosi unutar obitelji faktor koji doprinosi laganju. Edukacija o prirodi kompulzivnog laganja i podrška grupe vršnjaka može biti posebno korisna za osobu koja se bori s tim problemom.
Izvor: Sensa.rs