Statistike kažu da preko 90 posto novogodišnjih odlukaneslavno propadne, a gotovo polovica ljudi odustane od svojih novogodišnjih ciljeva već krajem siječnja.
Novogodišnje odluke, kao i odluke donesene na neki drugi dan, često propadnu jer su nametnute izvana i ne odražavaju naše duboke unutrašnje želje.
Obje se sjećamo pradavnih dana kada smo u novoj godini željele smršaviti, povećati mišiće, biti atraktivnije ili prestati pušiti. Sve je to bilo neko „moranje“ koje uopće nije bilo usklađeno s nama. Tada smo bile daleko od sebe, izgubljene u tuđim pričama i u potrazi za brzim, vanjskim rješenjima. Nismo znale tko smo niti što uistinu želimo.
Često se zapravo i ne usudimo željeti. Nina se sjeća jedne klijentice koja godinama nije mogla zatrudnjeti. Koliko god je to jako željela, nije si htjela priznati koliko želi biti majka niti zamisliti kako bi izgledao njezin život s djetetom. Bojala se da će je još više boljeti ako se njezina želja ne ostvari.
Lakše je ne razočarati se ako ni ne osvijestimo što to zapravo želimo. Ipak, ponekad možda na nekom podsvjesnom nivou osjećamo da ne zaslužujemo ispunjenje svojih želja. Iz svih ovih razloga najlakše je pognuti glavu i nastaviti po starom, sa što manjim i tanjim željama.
Šteta, jer želja je moćna, stvaralačka energija koja nas gura naprijed jače od bilo kojeg vanjskog cilja. Ona je poput iskrice koja daje impuls za paljenje motora kreacije. Ona gradi gradove, rađa djecu, pokreće biznise, završava škole, iscjeljuje, putuje i stvara.
Osobno možemo reći da smo ostvarile jako puno svojih želja. Na nekim smo željama jako puno i teško radile; često su to bile želje koje nisu bile iskonski naše i zahtijevale su vanjsku potvrdu vrijednosti. S druge strane, mnoge želje su nam jednostavno „pale u krilo“, bez da smo morale previše ustrajati ili činiti.
U čemu je kvaka? Što nam je konkretno potrebno da bismo ostvarili svoje želje?
Započnimo od definiranja cilja. Ciljevi nam daju vrlo konkretni fokus. Oni dolaze iz glave; njih slažemo, preslagujemo, seciramo, važemo. Imaju vremenski rok, logičan slijed. Gledamo da ih možemo ostvariti iz vlastitih snaga i resursa. Cilj nam otvara put i usmjerava nas; on je destinacija.
Namjera je, s druge strane, suptilna, tiha i osjećajna. Ona dolazi iz emocionalnog dijela nas; ona dolazi iz srca. Nju osjećamo.
Nina se i dan danas živo sjeća kako je kao mala čitala slikovnicu s najljepšim mjestima na svijetu: „Kada sam ugledala Machu Picchu, osjetila sam duboko zadivljenje i pomislila da ću kada budem velika posjetiti to predivno mjesto! 20 godina kasnije, posjetila sam ga s jednim od svojih najboljih prijatelja, koji je Peruanac. Sjećam se tog divnog osjećaja ushićenja, zahvalnosti i spoznaje da me želja moje malene ja dovela ovdje.“
Cilja se prisjećamo mentalno i uvijek je tu negdje u pozadini glave, prema njemu idemo. Namjera je ta koja stvara mekoću i lakoću u nama dok koračamo prema svome cilju. Ona je ta koja nas podsjeća kako želimo živjeti, kakva osoba želimo biti, kako želimo da nas svijet vidi, ali i kako mi želimo vidjeti i osjećati sebe.
Ona je ona majka unutar nas koja nas obgrli svojom toplinom, ušuška i tepa nam: "Sve je dobro, samo nastavi." Ona je nježna, snažna i uporna.
Cilj i namjera hodaju jedno uz drugo; oni su poput dvije strane istog novčića. Kada crtamo cilj, on je strijela uperena prema gore, dok je namjera zdjela. Cilj je muška energija, namjera je ženska. Cilj nam odvlači pažnju iz sadašnjeg trenutka i ukazuje nam na ono što nemamo. Namjera nas dovodi u sadašnji trenutak i fokusira na ono što mi sada jesmo – na naše istinsko 'ja' i na naše vrijednosti.
Njih dvoje, kada su spojeni, plešu isprepleteni ples koji nas vodi do željenog s lakoćom. Naravno da poteškoće i prepreke postoje. Tu su, ali kada se na ovaj način krećemo, doživljavamo ih kao prilike da zastanemo, osvrnemo se, i zapitamo: "Što mogu bolje? Što dalje sa sobom želim ponijeti, a što mi više ne služi?"
Dubravka se posebno sjeća zahtjevnih trenutaka kada je prolazila kroz proces uređenja vlastitog poslovnog prostora. Taj izazov, uz nepredvidive situacije s majstorima i vlastitu želju da sve bude savršeno, doveo ju je do gomilanja stresa koji se manifestirao na njezinom tijelu – dermatitis ju je doslovno tjerao da zastane i obrati pažnju na ono što njezino tijelo govori.
Tada je shvatila koliko je važno ne samo postaviti ciljeve, nego i povezati se s namjerom: „Dok sam se fokusirala na završavanje prostora, namjera me vodila prema tome da ga ispunim mirnoćom i ljubavlju. Iako nije bilo lako, svaki put kada bih stala, udahnula i pitala se kako želim osjećati ovaj proces, vraćala bih se sebi.“
Baš zato vjerujemo da namjera ima moć stvaranja lakoće, čak i u najizazovnijim trenucima. Ona nas podsjeća na ono što je uistinu važno – na naš unutarnji mir i povezanost sa sobom.
Upravo s ovog mjesta krenule smo kreirati retreat koji će svima vama koji nam se pridružite dati priliku da ostavite ona svoja ponašanja koja vam više nisu u službi. Ona koja vam stvaraju težinu zbog koje se sve sporije i sporije krećete prema željenom. Da se povežete s vašom namjerom koja je ekspanzivna i nema limita, a pronalazite je u svom tijelu i svojoj duši. Da si dopustite vjerovati i obraćati pažnju na mala čuda kojima svakodnevno svjedočite u svom životu, a možda ih zbog velike prisutnosti u glavi ne vidite.
Kada se povežete sa svojom namjerom i počnete je izgovarati, primijetit ćete da je snaga promjene ponovno u vašim rukama i da ste vi vozač svog života.
Na našem retreatu “Poletnija i sretnija u 2025.”, želimo s vama podijeliti alate i tehnike koje su nama pomogle: kako se povezati sa svojim tijelom, čuti vlastitu intuiciju i osvijestiti što želimo nositi sa sobom u novu godinu, a što ostaviti iza sebe.
Pridružite nam se i dopustite si izgraditi most između onoga tko jeste danas i onoga tko želite biti! Dopustite namjeri da vas vodi, ciljevima da postanu alat, a ne teret.
*Sve o retreatu “Poletnija i sretnija u 2025.”, potražite ovdje.