Ove godine odlučila sam napraviti veliki preokret. Izlazak iz svoje zone udobnosti više nije bila samo ideja, već konkretan plan koji je uključivao dublje promjene i smanjenje obima mojih kolumni, čime bih oslobodila prostor za ostvarenje svojih dugogodišnjih želja – pokretanje podcasta i programa za samoučenje.
Kolumne sam pisala s puno strasti, uživala u svakom retku i u svakoj riječi. Pisanje mi je pružalo osjećaj sigurnosti i mogućnost da kroz introspekciju oblikujem i dijelim svoja razmišljanja. Pisana riječ oduvijek mi je bila mjesto utjehe, miran prostor u kojem sam povezivala svoje misli, osjećaje i iskustva. Svaki tekst bio je izraz mene; prolazio je kroz mene, kao da samo prenosim ono što je već u meni, rukama koje su bile alat ili posrednik.
No, ideja o pokretanju podcasta za mene je značila otvaranje sasvim novog prostora – prostor za autentične razgovore, mjesto gdje riječi jednom izgovorene nisu podložne tihoj introspekciji ili ponovnom promišljanju, već izlaze iz mene slobodno, a dostupne su drugima na interpretaciju i tumačenje. Sama pomisao na to donosila je i uzbuđenje i nelagodu. Bila je to platforma koju sam željela razvijati već četiri godine, no uvijek bih se povukla natrag u zonu ugode, u sigurnost svojih kolumni.
Podcast, za razliku od teksta, podrazumijeva otvorenost i izloženost na načine na koje nisam navikla. Pisana riječ ostaje moja, uređena, obojena mojim tonom, zadržana u miru stranice. No, izgovorena riječ nema povratka – jednom izrečena, postaje javna, izložena kritici, interpretaciji, čak i potencijalnom nerazumijevanju. Taj strah i osjećaj izloženosti dugo me sprječavao da krenem prema naprijed.
Na racionalnoj razini, znala sam da iza sebe nemam negativnih iskustava s javnim nastupima – upravo suprotno, uvijek sam dobivala podršku i pozitivne reakcije na svoj rad. No, taj iracionalni strah nije bio moj, bio je dublji i ukorijenjen u transgeneracijskim iskustvima.
Prepoznala sam da ovaj strah možda dolazi iz dubljeg sloja; iz nesvjesnih, transgeneracijskih iskustava koja su ostavila tragove u mom emocionalnom svijetu. Transgeneracijska iskustva su emocionalni obrasci, uvjerenja i traume koje nesvjesno prenosimo kroz generacije.
Često nose teret prošlosti naših predaka, pa iako ih sami nismo doživjeli, njihova težina ostaje u nama, oblikujući naše reakcije i osjećaje. Možda su žene u mom obiteljskom stablu kroz povijest nosile strah od glasnog izgovaranja svojih želja ili su osjetile neprihvaćanje kada bi izrazile vlastito mišljenje. Takvi strahovi i emocije ostaju pohranjeni u nama, čak i kada ih svjesno ne prepoznajemo.
Kako prepoznati transgeneracijsku traumu? Transgeneracijske traume mogu se manifestirati kroz duboke i često nesvjesne strahove, osjećaj nesigurnosti, teške emocije poput tuge ili ljutnje koje nemaju jasno objašnjenje u našim osobnim iskustvima. Ako primijetite da određene situacije izazivaju nesrazmjeran emocionalni odgovor ili vas vraćaju u osjećaj ograničenosti, može se raditi o naslijeđenim traumama.
Umjesto da previše analiziram podrijetlo tog straha, već me dovoljno dugo držao ukopanom u mjestu, odlučila sam raditi na tome da ga otpustim kroz Brainspotting tehniku. Proces Brainspottinga vodio me kroz unutarnji svijet, pružajući mi prostor da pogledam vlastite emocije i prepoznam osjećaje koji su mi bili prepreka u ovom projektu.
Konačno, kada sam osjetila da je taj strah otpustio svoj stisak, podcast Sasvim iskreno izašao je na svjetlo dana. Važno mi je bilo raditi s osobom koja dijeli moje vrijednosti i razumije moj pristup, pa sam u Teodori pronašla savršenu sugovornicu. Naše se energije i perspektive nadopunjuju, a zajedno smo osmislile prostor za iskrene i otvorene razgovore o temama koje su nam objema bliske.
Prva epizoda bila je posvećena temi burnouta, nečemu kroz što smo obje prošle, ali i nečemu s čime radim svakodnevno sa svojim klijentima. Burnout je tema koja je danas vrlo prisutna, no često se o njemu govori površno ili s nedovoljno razumijevanja o tome koliko dublje ide od samog osjećaja iscrpljenosti.
Kroz podcast Sasvim iskreno, želimo razjasniti izazove mentalnog zdravlja, otkriti njihove uzroke i pomoći slušateljima da razumiju što se događa kada zanemarimo signale koje nam šalju tijelo i um. Naša je misija pokazati da terapeuti nisu samo stručnjaci koji primjenjuju metode i tehnike; mi smo također ljudi sa svojim iskustvima, izazovima i vlastitim procesima iscjeljenja. Svaki terapeut prošao je svoje bitke, suočio se sa strahovima i naučio vještine koje sada koristi kako bi pomogao drugima.
Želimo slušateljima prenijeti poruku da su svi njihovi izazovi, nesigurnosti i trenutci preispitivanja sastavni dio normalnog životnog iskustva. Svi prolazimo kroz periode u kojima preispitujemo sebe, susrećemo se sa svojim strahovima i suočavamo se s potrebom da otpustimo stare obrasce kako bismo razvili unutarnju snagu i izgradili kapacitet za nošenje sa životnim izazovima.
Podcast je također prilika da oslobodimo razgovore o mentalnom zdravlju od stigme i pokažemo da smo svi na putu osobnog razvoja, bili toga svjesni ili ne. Naš je cilj omogućiti ljudima da shvate kako se njihovi osjećaji i reakcije, koliko god teški ili izazovni bili, mogu promijeniti i transformirati kroz odgovarajuće tehnike i podršku.
S tom misijom smo započele ovaj projekt, i u svakoj epizodi, kroz autentične priče i otvorene razgovore, želimo osnažiti slušatelje da se povežu sa sobom i osjete kako nisu sami u svojim izazovima.
Ovaj podcast nije samo izlazak iz moje zone ugode; on je simbol mog osobnog razvoja. Svaka epizoda prilika je za mene i Teodoru da kroz razgovor i razmjenu iskustava stvorimo prostor za rast, podršku i razumijevanje.
Pozivam vas da poslušate Sasvim iskreno i priključite se našoj zajednici. Pretplatite se na naš kanal kako biste pratili nove epizode koje izlaze svaka dva tjedna i pridružite nam se na ovom putu istraživanja, rasta i iskrenosti!
*Ako želite saznati više o Dubravkinom radu, posjetite njezin web.