Vježba prepoznavanja i imenovanja trenutnih emocija: Sensina suradnica uči nas povezati se s onim skrivenim u nama

Emocije su ključni aspekt ljudskog iskustva. Oblikuju naše ponašanje, odnose s drugima i sposobnost da se nosimo s izazovima života. One su složene psihološke i fiziološke reakcije koje uključuju osjećaje, misli i ponašanja na određene podražaje.

Jesu li emocije i osjećaji jednaki?

Često emocije i osjećaje stavljamo u istu košaru, iako su međusobno povezani, zapravo su različite stvari.

Emocije su automatski, tjelesni odgovori koje ne kontroliramo uvijek svjesno. Na primjer, kada osjetimo strah, srce nam brže kuca, a tijelo se može znojiti. Ovo su fizički signali koje naš mozak automatski šalje u odgovoru na neku situaciju.

Osjećaji su naši svjesni doživljaji tih emocija. Kada razmislimo o tome što nas je uplašilo i kako se osjećamo zbog toga, stvaramo osjećaj straha. Osjećaji su rezultat naših misli i refleksija o emocijama koje doživljavamo.

Primjer:

Zamislite da hodate kroz šumu i odjednom ugledate zmiju.

Emocije:

Kada vidite zmiju, vaše tijelo automatski reagira. Srce vam počne brže kucati, ruke vam se mogu početi znojiti, a disanje se ubrzava. Ove tjelesne reakcije su emocije – automatski tjelesni odgovori na opasnost.

Osjećaji:

Nakon što ste vidjeli zmiju, počinjete razmišljati o tome kako ste uplašeni i zabrinuti zbog mogućnosti da vas zmija ugrize. Ove svjesne misli i refleksije o vašim emocijama stvaraju osjećaj straha. Osjećate strah jer razmišljate o mogućim posljedicama i osjećaju opasnosti.
Možete imati emocije (kao što su fizičke reakcije) bez da ih svjesno doživljavate kao osjećaje, ali osjećaji uvijek uključuju neku vrstu emocionalne reakcije.

Iako su nesvjesne, emocije nas usmjeravaju

Nedavno gledam neku seriju i scena je poprilično nasilna. Ja sam doma u poznatom i sigurnom okruženju, a u tijelu mi se počinje stezati želudac i ubrzani su mi otkucaji srca. Osjećam nelagodu po cijelom tijelu i okrećem glavu. Prije nego što sam postala svjesna straha, moj autonomni živčani sustav je povukao poluge i izazvao sve tjelesne promjene.

To opet pokazuje da emocije ne rezultiraju automatski osjećajima, ali definitivno usmjeravaju naše postupke. Na kraju sam zaustavila seriju i nisam je nastavila gledati. Zapitala sam se je li meni zaista potrebno imati ovakve tjelesne reakcije, a zapravo sam se htjela opustiti. Kakvo je to opuštanje, a ja sam sva napeta? Emocije se pojavljuju "prekognitivno" (tj. prije misli) i to je zapravo vrlo korisno jer kada prijetnja nastane, mi nemamo vremena za razmišljanje; emocije preuzimaju i pokreću nesvjesne tjelesne odgovore u djeliću sekunde i time sprečavaju negativne ishode.

Zašto radije razmišljamo o našim osjećajima, nego li ih osjećamo?

Razmišljanje nam daje osjećaj kontrole. Kada analiziramo svoje emocije, možemo se osjećati kao da ih bolje razumijemo i možemo njima upravljati, dok osjećanje emocija može biti nepredvidljivo. Osobe koje su doživjele traume mogu razviti naviku razmišljanja o emocijama kao način suočavanja s bolnim iskustvima. To im omogućava da se distanciraju od intenzivnih emocionalnih reakcija koje trauma može izazvati.

Emocije, posebno negativne, mogu biti intenzivne i neugodne. Razmišljanje o njima omogućava nam da izbjegnemo direktno suočavanje s tim osjećajima. Koristimo razmišljanje o emocijama kao način za osobni rast i samorefleksiju, a to pomaže u razumijevanju njihovih uzroka i posljedica. Stvorili smo mentalni obrambeni mehanizam tako da smo ih intelektualizirali i distancirali se od bolnih emocija. Radije razmišljamo o njima i analiziramo, umjesto da ih osjećamo jer smo čak i kulturološki tako navikli.

Izražavanje emocija u našoj okolini smatra se znakom slabosti i nije ih prikladno pokazivati. Nismo naučili prepoznavati, imenovati i izraziti svoje emocije. Majstori smo u izbjegavanju emocija - vičemo, ponašamo se, pušimo, pijemo, kupujemo, koristimo narkotike. Izbjegavamo neugodnosti, držimo se podalje od rizika, umirujemo i popravljamo svoja unutarnja raspoloženja, a da nismo ni svjesni.

Gdje osjećamo emocije?

Kada osjećamo emocije, one nam pomažu da se prilagodimo okolini, preživimo, napadnemo i izbjegnemo opasnost, poduzmemo akciju, donesemo odluke, komuniciramo s drugima te razumijemo druge i da drugi razumiju nas. Emocije često izazivaju fizičke senzacije u različitim dijelovima tijela, a intenzitet i lokacija tih senzacija mogu varirati ovisno o vrsti emocije. Gdje ih osjećamo je subjektivno - ja i moja prijateljica na sasvim različitim mjestima doživljavamo određene emocije.

Evo gdje se najintenzivnije osjećaju neke uobičajene emocije.

Srce i prsni koš:

• Ljubav: Osjećaj topline i proširenja u prsima.
• Tuga: Pritisak ili težina u prsima.
• Sreća: Proširenje i lagan osjećaj u prsima.

Želudac i abdomen:

• Strah: Osjećaj “leptirića” ili mučnine u želucu.
• Tjeskoba: Stezanje ili nervoza u abdomenu.
• Gađenje: Grč ili nelagoda u želucu.

Grlo:

• Tuga: Osjećaj knedle u grlu.
• Stres: Osjećaj suhoće ili stezanja u grlu.

Glava:

• Ljutnja: Osjećaj vrućine ili pritiska u glavi.
• Sram: Crvenilo ili osjećaj vrućine u licu.
• Zbunjenost: Osjećaj vrtoglavice ili magle u glavi.

Mišići i udovi:

• Strah: Drhtanje ili napetost u mišićima.
• Uznemirenost: Nemir ili potreba za kretanjem.
• Opuštenost: Osjećaj lagodnosti ili težine u udovima.

Koža:

• Radost: Trnci ili osjećaj ugodne topline na koži.
• Sram: Crvenilo ili osjećaj vrućine na koži.

Povezivanje sa svojim tijelom i osluškivanje tjelesnih reakcija može pomoći u boljem razumijevanju i upravljanju emocijama. Osjećanje emocija u tijelu omogućava nam živjeti svjesnije, autentičnije te doprinosi zdravlju i blagostanju. Osjećanje emocija u tijelu pruža nam mogućnost doživjeti svoje emocije na dublji i autentičniji način kako bismo postali svjesniji svojih istinskih reakcija i potreba. Kada osjećamo emocije u tijelu, možemo ih bolje prepoznati i regulirati. Svijest o fizičkim senzacijama povezanima s emocijama pomaže nam u upravljanju stresom, anksioznošću i drugim emocionalnim stanjima. Kada osjećamo emocije u tijelu, dobivamo bolje razumijevanje i dublju povezanost između naših mentalnih i fizičkih stanja. Kada smo svjesni svojih emocija, možemo jasnije komunicirati svoje osjećaje drugima.

Emocije koje nisu izražene akumuliraju se u tijelu. Nakupljena i neprocesuirana ljutnja kod mene dovodi do toga da imam povećanu potrebu za hranom pa se počinjem debljati. Davno je ljutnja bila razorna za mene, ali i one oko mene jer moje reakcije nisu bile regulirane, ali sam radila na tom svom obrascu. Danas je ljutnja vrlo suptilna i nježna. Neprocesuirane emocije često su poput nevidljivih blokada koje usporavaju naš put prema sreći i ispunjenju. Kada ne obratimo pažnju na svoje unutarnje osjećaje, mogu nastati ozbiljne posljedice za naše tijelo, mentalno zdravlje i odnose s drugima.

Evo kako neprepoznate i potisnute emocije mogu utjecati na različite aspekte vašeg života:

• Kronični stres: Ako ne obradimo svoje emocije, one mogu uzrokovati dugotrajni stres. To može oslabiti vaš imunološki sustav, povećati rizik od srčanih bolesti i pogoršati druge zdravstvene probleme.
• Bol i napetost: Emocionalna bol često se manifestira kao fizička nelagoda. Možete osjetiti glavobolje, bolove u vratu i leđima, pa čak i probavne smetnje, što ukazuje na to da je vaša emocionalna napetost uzela maha.
• Problemi sa spavanjem: Potisnute emocije mogu uzrokovati nesanicu ili lošu kvalitetu sna, što dodatno utječe na vaše opće zdravlje i vitalnost.
• Anksioznost i depresija: Ako ne prepoznajemo i ne obrađujemo svoje emocije, to može povećati rizik od anksioznosti i depresije. Osjećaj beznađa i bespomoćnosti može nastati iz neprepoznatih unutarnjih problema.
• Smanjena emocionalna regulacija: Kada ne obrađujemo emocije, teže nam je prepoznati i regulirati svoje emocionalne reakcije. To može dovesti do prekomjernih ili neprikladnih reakcija na situacije u životu.
• Niska samosvijest: Potiskivanje emocija može umanjiti vašu samosvijest i sposobnost samorefleksije, otežavajući osobni rast i razumijevanje vlastitih potreba i želja.
• Problemi u odnosima: Neprocesuirane emocije mogu negativno utjecati na vaše odnose s drugima. Možete postati zatvoreni, reaktivni ili imati problema s izražavanjem svojih osjećaja na zdrav način.
• Socijalna izolacija: Ako ne prepoznajete svoje emocije, možete se povući iz društvenih situacija jer se osjećate preopterećeni ili nesposobni nositi se s emocijama u društvu drugih ljudi.
• Akumulacija emocija: Potiskivanje emocija može dovesti do njihovog nakupljanja. Ovo može rezultirati emocionalnim ispadima ili krizama kada pritisak postane prevelik.
• Izbjegavanje problema: Neprocesuirane emocije često dovode do izbjegavanja problema i suočavanja s izazovima, što može spriječiti vaš napredak i osobni razvoj.
• Oslabljen osjećaj sreće: Kada ne obrađujemo svoje emocije, možemo se manje radovati životu i teže osjećati istinsku sreću i zadovoljstvo.

Vježba: "Osjećaji u trenutku"

Svrha: Ova vježba pomaže vam prepoznati i imenovati svoje trenutne emocije kroz kratku introspekciju.

Što vam treba: Tihi prostor, bilježnica ili papir, olovka.

Koraci:

1. Pronađite miran prostor: Nađite mirno mjesto gdje možete sjediti na nekoliko minuta bez ometanja u udobnom položaju.

2. Uzmite dubok udisaj: Počnite s nekoliko dubokih udisaja kako biste se opustili i usredotočili na sadašnji trenutak.

3. Postavite sebi pitanja: Odgovorite na sljedeća pitanja i zapišite svoje odgovore.

• Što trenutno osjećam? (Npr. sreća, tuga, ljutnja, strah, mirnoća)
• Koje fizičke senzacije osjećam u svom tijelu? (Npr. napetost u ramenu, osjećaj
  topline u prsima, umor)
• Što je možda uzrokovalo te emocije? (Npr. razgovor s prijateljem, neka situacija na
  poslu, osobni događaj)

4. Opis emocija: Zapišite jednu ili dvije glavne emocije koje trenutno osjećate. Pokušajte biti konkretni. Na primjer, umjesto samo "loše", napišite "ljutnja zbog nesuglasica s kolegom".

5. Razmislite o utjecaju: Razmislite o tome kako te emocije utječu na vaše ponašanje i reakcije. Na primjer, ako se osjećate frustrirani, možda ćete biti manje strpljivi u komunikaciji.

6. Završite vježbu: Započnite završavanje vježbe tako što ćete se nekoliko puta duboko udahnuti i usmjeriti pažnju na svoje okruženje. Zatvorite bilježnicu i odvojite trenutak da se opustite. Zapišite što ste primijetili u vježbi i to odmah kako ne biste zaboravili. Na ovaj način vodite dnevnik svojih osjećaja i s vremenom će vam biti lakše prepoznati i razumjeti svoja emocionalna stanja.

Ono što je super kod emocija i osjećaja jest njihova prolaznost - neke traju duže, a neke kraće ovisi o kojem događaju se radi. Kemijska reakcija emocije traje 90 sekundi, kažu znanstvenici. Mi je svojim mislima zadržavamo dulje prisutnu što je prirodno i normalno u određenim situacijama. Emocije nas dovode u tijelo, a kada smo u tijelu mi smo svjesni svoje snage, moći i svoji smo.

*Ako želite saznati više o Dubravkinom radu, posjetite njezin web.