Sve više tjelesno usmjerenih psihoterapija

Proces iscjeljenja često je dugotrajan, nerijetko i bolan, osobito ako smo skloni stalno „kopati“ po sebi i svojim ranama. Unatoč tomu što je važno znati zašto smo danas takvi kakvi jesmo i koji su uzroci naše današnje nefunkcionalnosti, odnosno problema koje imamo u životu, neprekidno vraćanje i analiziranje te podsjećanje na stvari koje su nam se nekada dogodile mogu biti retraumatizirajući i kontraproduktivni.

Upravo je zato sve više novih terapeutskih pravaca koji se baziraju na tjelesno usmjerenoj psihoterapiji, kao što su Somatic Experiencing, Core energetics, TRE (Tension Release Exercises), CST (Craniosacral Therapy). Ove se terapije temelje na iscjeljivanju tjelesnim oslobađanjem tenzija koje su nastale uslijed traumatičnog iskustva i teže ovladati tijelom.

Što znači biti prisutan u tijelu?

Od duhovnog učitelja Eckharta Tollea do Petera A. Levinea, tvorca Somatic Experiencing tehnike, i neuroznanstvenika Daniela Siegela, svi se slažu da je jedna od važnijih stvari – prisutnost u svom tijelu, što automatski znači biti prisutan u sadašnjem trenutku. Što zapravo znači biti prisutan u svom tijelu?

Biti prisutan u svom tijelu znači osjećati sve dijelove tijela i zdravu životnu energiju kako protječe cijelim tijelom. Dok se ne usredotočimo na osjećaje u svom tijelu, često nismo svjesni u kolikoj smo mjeri blokirani, energetski ispražnjeni ili pak preplavljeni emocijama koje nas koče.

Tek kad se fokusiramo na osjećaje u tijelu, primjerice, pomoću tehnike mindfulness ili uz pomoć terapeuta tjelesno usmjerene psihoterapije, pa čak i gestalt terapeuta, možemo postati svjesni suptilnih osjećaja u svome tijelu te ih onda možemo imenovati, osvijestiti i transformirati.

Šok-trauma i razvojna trauma brišu vezu s tijelom

Nepovezanost s tijelom i unutarnjim osjećajima javlja se kao posljedica fizičkih ili emotivnih trauma koje smo doživjeli. Postoje dvije vrste traumatskih iskustava: šok-trauma – događaj koji smo doživjeli kao veoma stresan (recimo, prometna nesreća, ugriz psa, invazivna medicinska intervencija), i razvojna trauma, koja nastaje jer su nas roditelji dugotrajno zlostavljali ili „samo“ zanemarivali.

U oba slučaja, osjećaji koji se u nama javljaju mogu biti toliko snažni da ih naš sustav nije u stanju preživjeti te se nešto u nama ugasi, prekine, te izgubimo kontakt s „neprobavljenom“ emocijom, a samim time i sa svojim tijelom ili nekim njegovim dijelom. Recimo da se, kad smo bili mali, više puta ponovilo da se roditelj ljutio na nas zbog nečega što smo napravili i da je prirodna reakcija koja se u nama tada javljala bila također ljutnja.

Ako smo tu ljutnju tada i pokazivali te time još više roditelja razbjesnili, pa nas je udario, dobili smo jasnu poruku da se ne smijemo ljutiti i kako je ljutnja štetna po nas. Svjesno ili nesvjesno, donijeli smo odluku da se odvojimo od svoje ljutnje jer se pokazala kontraproduktivnom, ali time smo ujedno odustali i od svoje snage.

Osjećaj ispražnjenosti u nogama i zdjelici

Zbog tog iskustva poslije se u životu osjećamo dezintegrirani, odvojeni od svoje snage, a to u tjelesnom smislu podrazumijeva osjećaj ispražnjenosti u nogama i zdjelici, gdje bismo trebali osjećati snagu, postojanost, sigurnost.

Navedimo i drugi primjer: ako smo kao dijete često bili u strahu od roditelja i ako je taj osjećaj bio toliko jak i preplavio nas, u jednom smo trenutku razvili obrambeni mehanizam, odvojivši se od preplavljujućeg straha, tako što smo utihnuli i praktički se umrtvili. U tom trenutku to je možda bilo spasonosno za nas, ali, dugotrajno gledano, to je štetno jer smo tako odustali od svoje životne energije.

Poslije u životu može se dogoditi da neki stresni događaj bude „okidač“ i da nas odjednom preplavi osjećaj straha. U tom bismo se slučaju mogli osjećati dezorijentirano, tupo, prestravljeno, a mogli bismo osjetiti i panični napadaj. Sve ovo upućuje na to kako nismo dovoljno prisutni u svom tijelu, ovoga puta zbog toga što nama vladaju prejaki osjećaji koji su nas obuzeli, umjesto da u sebi osjećamo prisutnost, staloženost, mir i snagu da vladamo sobom i situacijom.

Osvijestiti tijelo ujedno znači i stvoriti svijest o sebi

Proces osvješćivanja tijela ujedno je i proces priznavanja i prihvaćanja svih svojih emocija (a emocije osjećamo u tijelu) i tjelesnih senzacija, uz istovremeno puštanje životne energije da uplovi u nas i pomogne nam ovladati tijelom, što automatski podrazumijeva i ovladavanje i svojim emotivnim, mentalnim i duhovnim stanjem.

Kad smo potpuno prisutni u svom tijelu, osjećamo tijek energije koja neometano struji cijelim našim bićem. Da bismo osjetili takav protok energije, potrebno je prethodno osvijestiti osjećamo li negdje u tijelu tenziju, grč, stisnutost, kontrakciju, trnce, treperenje, hladnoću, težinu ili opuštenost, toplinu, mekoću, osjećaj kao da se širimo...

Osvijestiti tijelo ujedno znači i stvoriti svijest o sebi, o vlastitom emotivnom i tjelesnom stanju. Iako zvuči paradoksalno, to je svjesnost o tome da smo jedno s cijelim Univerzumom, dio nečeg većeg od sebe, i povezani sa svime što nas okružuje.
Puno je načina i tehnika koje nam u tome mogu pomoći. U početku nam najviše može pomoći rad s terapeutom jer ćemo se uz njegovu nazočnost lakše osloboditi postojeće traume propuštanjem do tada neprerađenih emocija.

Uzemljivanje

U tjelesno usmjerenoj psihoterapiji propuštanje emocije podrazumijeva postup­no oslobađanje tjelesnih senzacija i tenzija koje često u sebi nosimo cijelog života. Usporedo s pražnjenjem naboja koji je nastao kao posljedica traumatskog iskustva radimo i na punjenju životnom energijom i osvješćivanju tijela. Osnovna tehnika koja nam može pomoći osvijestiti svoje tijelo je uzemljivanje.

Vježbu uzemljivanja, preporučuje se, treba izvoditi svakodnevno, barem pet minuta, a poželjno je i dulje. Redovitim uzemljivanjem, osvješćivanjem osjećaja u tijelu i punjenjem svog unutarnjeg tjelesnog prostora steći ćemo osjećaj postojanosti, osjećat ćemo se kao da nas ima više, kao da smo iznutra veći i ispunjeni. Uz to se javlja i osjećaj postojane, nepokolebljive snage, prožete blagošću i smirenošću, pa je možemo koristiti na konstruktivan i produktivan način.

Kako se izvodi vježba uzemljivanja