Odluke, odluke, odluke. Zanimalo me koliko ih dnevno donesemo pa sam krenula guglati i - dobro je da sam sjedila. Procjene kažu kako dnevno donesemo približno 35000 odluka. Istraživači na Cornell Universityju došli su do podatka da dnevno na hranu odlazi 227,6 odluka svaki dan. Ostala sam zapanjena. Nije ni čudo što se ponekad umorimo od odluka i dosade nam. Znam kako imam takvih perioda i jednostavno osjećam preplavljenost i nemoć.

Postoje određene strategije i načini za donošenje odluka. Svatko od nas ima svoj.

  • Impulzivnost - Iskoristiti prvu opciju koja mi se sviđa i to je to.
  • Prilagodljivost - Odabir najugodnije, udobne i popularne opcije
  • Delegiranje - Ne donošenje odluke sami, već prebacujemo na druge
  • Izbjegavanje/odbacivanje - Ili izbjegavanje ili ignoriranje odluka u nastojanju da se izbjegne odgovornost za njihov utjecaj ili jednostavno sprječavanje da nas preplave.
  • Balansiranje - Vaganje uključenih čimbenika, proučavanje, a zatim korištenje informacija kako bi se donijela najbolja odluka u tom trenutku.
  • Prioritetizacija i refleksija - Stavljanje najviše energije, misli i truda u one odluke koje će imati najveći utjecaj

Kako se mi mijenjamo, mijenjaju se i načini na koje donosimo odluke. Kada donesemo odluku, bez obzira na način, zna se dogoditi da nam naša glava govori jedno, a osjećamo nešto sasvim drugo.

U tvrtki vas savjetuju da se prijavite za mjesto team lidera, a netko vas spriječi. Trebali ste skrenuti lijevo, a osjećaj vas vuče desno pa naletite na osobu koju ste trebali. Netko vam je savjetovao da slušate svoje srce ili slijedite svoju intuiciju. Svi smo ponekad doživjeli dan kada nas neki osjećaj vodi ili nam unutarnji glas nepogrešivo pokazuje put. Možda smo ga bili svjesni, a možda i nismo. Neki od nas koriste ga prirodno, a drugi sasvim slučajno.

Nazvala bih ih našim unutarnjim vodičima. Naša tri mozga. Naša glava – racio, naše srce - emocije i naš trbuh - intuicija.

  • Naša glava. Mjesto gdje se nalazi naš racio i ovdje sagledavamo probleme s logičke strane. Analiziramo, procjenjujemo, ispisujemo prednosti i nedostatke kako bismo dobili odgovor na pitanje trebam li nešto ili ne temeljem činjenica koj smo prikupili.
  • Srce je naš emocionalni mozak. Srce nam pokazuje put kroz emocije, senzacije, kreativnost i strast. Ovdje dobijamo odgovor na pitanje želim ili ne želim.
  • Naš trbuh, naša crijeva, naš su intuitivan mozak. Tu je onaj mali glasić koji nam šalje nejasne poruke je li nešto ispravno ili nije, ali nam ne kaže zašto je to tako. Intuicija je proces koji nam omogućava znati je li potrebno poduzeti neki korak ili nije, bez da o tome razmišljamo. Manje je opipljiva i jasna. Kako je naš um jak i glasan, često ignoriramo intuiciju.

Mnogi od nas naginju racionalnom umu zato što smo to naučili, dobijemo odgovor na pitanje "zašto" i poznato nam je. Lakše nam je biti u glavi i iz nje vući svoje odluke, jer ćemo sebi uvijek moći dati racionalno objašnjenje za odluku koju smo donijeli, bez obzira na to što nam srce ili intuicija govore sasvim nešto drugačije. U glavi si možemo protumačiti riječima ono što nam je poznato, dok srce i intuicija razgovaraju sasvim drugim jezikom koji možda nismo naučili slušati ili se ne poistovjećujemo sa svojim emocijama. Time odbacujemo dio sebe. Ako odluke donosimo samo iz emocionalnog dijela i ne uključujemo svoj racio, tu se onda ponašamo kao dijete. Kako god bilo, ni jedna krajnost nije dobra. Harmoničan odnos sa sobom i korištenje sva tri mozga mjesto je iz kojeg mi dobivamo najviše. Tada ne dolazi do unutarnjeg konflikta u kojem naš um izbjegava razmišljati o tome, a u trbuhu i srcu osjećamo nelagodu, frkanje, stiskanje.

Učimo se i razvijamo. Postajemo fleksibilniji i svjesniji kako je naše tijelo jedna cjelina i izvor informacija. Možemo naučiti koristiti moć i znanje sva tri mozga što nam može samo donijeti dobro i omogućiti bolje izbore.

Kako to postići?

Kao i kod svake druge vještine, ova se vježba. Dajte si malo vremena, budite uporni i nježni prema sebi. Razmislite o nekom problemu i provedite ga kroz sva tri mozga. Odvojite malo vremena za ovo.

Imajte u mislima temu o kojoj razmišljate.

  • Stavite ruku na glavu i zapitajte se: "Što bi mi moj um rekao na ovu temu?" Dopustite si čuti ili osjetiti odgovor. Primijetite svoje misli i zapišite ih na papir.
  • Stavite ruku na srce i zapitajte se: "Što mi kaže moje srce na ovu temu?" Osjetite što se javlja.
  • Stavite ruku na trbuh i zapitajte se: "Što mi kaže moja intuicija da napravim?”

Radila sam ovu vježbu sa svojim klijentom. Um - Boli me rame. Moram na operaciju. Ne mogu više ovako. Došli smo do toga da mu nedostaje odmora i podrške, a bol je zapravo osjećaj u glavi koji ga vuče prema nečem poznatom. Svaki od njegovih mozgova dao mu je svoj odgovor i na kraju se složio sa zaključkom koji je došao ispod površine, ispod samog racionalnog uma. Skratila sam primjer s klijentom. Ono što sam htjela napomenuti je to da klijent nije imao mogućnost uvida u sve mu dostupne informacije u tom trenutku, on bi danas bio na sasvim drugom mjestu nego gdje je sada.

Probajte, zabavno je i rezultira odgovorom. Proces vas odvede dublje od one površine za koju ste se možda do sada držali jer ste koristili samo svoj um. Dobijete neke drugačije uvide, odgovore na pitanja i isplivaju vaše stvarne potrebe. I ne zaboravite se zabavljati pritom. Koliko god da su teme i okolnosti oko nas ozbiljne, uključivanjem barem dijela zabave otvorit će nam se svijet novih mogućnosti.

*Ako želite saznati više o Dubravkinom radu, posjetite njezin web.