Kako se odmoriti bez grižnje savjesti? Učiteljica mindfulnessa ukazuje na dobrobiti koje nam donosi vrijeme za opuštanje

Odmor bi trebao biti vrijeme za opuštanje i obnavljanje energije. Međutim, često se događa suprotno - umjesto osjećaja zadovoljstva i spokoja, osjećamo krivicu i nelagodu. Zašto se to događa?

Dugo godina sam i ja imala problema s dozvolom da se odmorim. Toga uopće nisam bila svjesna do jednog trenutka. Moja najbolja prijateljica zaljubila se, preselila na more i stvorila obitelj. Došla sam joj u posjet. Bilo je ljeto, a nas dvije upalile smo klimu, pustile film i izvalile se na trosjedu. Više smo pričale, nego zaista gledale film. U jednom trenutku čujem glas svoga tate u daljini i nesvjesno se podižem iz ležećeg položaja. Sjedam i nastavljam pričati s njim, a prijateljica me pita što se dogodilo. I upravo u tom trenutku sam osvijestila svoju reakciju na njegov glas. Moj otac je bio neumoran i stalno u pokretu. Malo je spavao, a puno je radio. Spavanje je za njega bilo traćenje vremena - odmor također. Ležanje po danu kod nas je bilo nezamislivo. Popodnevni odmor nije postojao, iako smo se dizali jako rano i išli spavati kasno. Kako je proizvodnja bila u sklopu kuće i radila je non-stop, stvorila sam naviku da malo spavam i da sam stalno u stavu pripravnosti jer uvijek je potrebno nešto napraviti.

Osjećaj krivnje i nelagode kada se želim odmoriti ili se odmaram kod mene je dolazio od očekivanja okoline. Odrasla sam u okruženju gdje se cijenio rad i produktivnost pa kroz taj vid davanja ocjenjivala se moja vrijednost. I to je bio osjećaj dužnosti. Osjećala sam dužnost prema obitelji. Ja odmaram kada bih trebala biti produktivna ili dostupna njima. Osjećaj krivnje i nelagode može biti povezan i s perfekcionizmom. Stalno se suočavamo sa samopostavljenim standardima. Osjećamo se krivo kada se odmaramo jer smatramo da trebamo uvijek biti u pokretu i raditi nešto korisno. Nisko samopouzdanje može nas dovesti do osjećaja krivnje jer vjerujemo kako ne zaslužujemo vrijeme za sebe ili ne radimo dovoljno da bismo to zaslužili. Kod mene se javljao i strah od propuštanja. Plašila sam se da ću propustiti nešto važno ako se ja odmorim ili spavam. Možda netko od vas ima strah od propuštanja jer se boji da će se stvari raspasti dok ste odsutni. Zapravo, nisam se osjećala dobro kada sam se odmarala, jer je za mene odmor bio nepoznanica.

Što učiniti kada osjetite krivicu i nelagodu tijekom odmora? Prvi korak je postati svjestan svojih osjećaja i prepoznati ih kao normalne reakcije na društvene i osobne uvjete. Odgovorite na ova pitanja kako biste prepoznali osjećate li krivicu i nelagodu kada se odmarate:

• Osjećam li se opušteno ili napeto u trenutcima odmaranja?
• Jesam li sklona osjećati krivicu kada se odmaram?
• Koliko često mi se javlja osjećaj krivnje kada se odmorim?
• Koji su osjećaji i misli prisutni kada razmišljam o uzimanju vremena za sebe?
• Jesam li svjesna da mi je odmor potreban, ali se osjećam krivom zbog toga što uzimam vrijeme za sebe?
• Postoji li unutarnji glas koji me kritizira kada se odmorim? Što mi govori?
• Koje su konkretne situacije ili okolnosti koje potiču osjećaj krivnje kada odmaram?
• Jesam li naučila ili usvojila određene uvjerenja o odmoru koja podržavaju osjećaj krivnje? Koja su ta uvjerenja?
• Kako se osjećam kada čujem ili vidim druge ljude kako se odmaraju? Javljaju li se isti osjećaji krivnje i nelagode?
• Jesam li spremna ispitati svoje osjećaje krivnje i nelagode kako bih mogla bolje razumjeti zašto se oni javljaju i kako ih prevladati?

Prvi korak je postati svjestan svojih osjećaja i prepoznati ih kao normalne reakcije na društvene i osobne uvjete. Istražite vlastita uvjerenja o vrijednosti odmora i uzrok zbog kojeg si ga ne dopuštate uz vizualizaciju u nastavku:

Zamislite sebe kako stojite usred guste šume. Oko vas su visoka, tamna stabla koja stvaraju hlad i tamu. Osjećate se zatvoreno, kao da vas šuma pritišće i ograničava vaše pokrete. Svjetlost sunca jedva prodire kroz guste grane, stvarajući sjenovito i mutno okruženje. Hodate kroz šumu, osjećajući se umorno i iscrpljeno. Nosite teret raznih obveza i odgovornosti zbog čega osjećate pritisak na tijelu. Dok hodate, primjećujete kako se iz magle pojavljuju sjene - sjene prošlosti i sjene društvenih očekivanja. Svaka sjena predstavlja neki događaj ili iskustvo iz vaše prošlosti koji su vam oblikovali uvjerenje da nije dozvoljeno odmarati se. Prolazite pored sjena i prisjećate se situacija kada su vam rekli da odmor nije za vas, ili kada ste bili kritizirani zbog uzimanja vremena za sebe. Ti su trenuci utisnuti u vašu podsvijest, stvarajući temelje za uvjerenje kako se ne smijete odmarati. Dok nastavljate hodati, odlučite istražiti te sjene i razumjeti kako su oblikovale vaša uvjerenja. Promatrajte svaku sjenu s pažnjom, prepoznajte osjećaje i misli koje izazivaju u vama. Pitajte sebe zašto ste prihvatili ta uvjerenja kao istinu. Dok istražujete, primijetite kako se svjetlost sunca počinje probijati kroz grane šume. Osjećate kako se teret na vašim ramenima lagano smanjuje, oslobađajući vas pritiska prošlosti i društvenih očekivanja. Nakon što ste istražili sjene i razumjeli njihov utjecaj na vaša uvjerenja, osjećate unutarnju snagu i odlučnost. Odlučujete kako više nećete dopustiti prošlosti društvenim očekivanjima da vas guše ili ograničavaju. Koračate iz šume, osjećajući osvježavajući vjetar kako miluje vaše lice. Sada ste otvoreni za nove mogućnosti i spremni prihvatiti vlastitu vrijednost odmora i opuštanja. Svjesni ste kako je odmor važan dio vašeg života i da se slobodno možete odmarati bez osjećaja krivnje ili srama.

Uz ovu vizualizaciju mogu se pojaviti negativni komentari vaših misli o vama samima. Praksa samoprihvaćanja i suosjećanja prema sebi izuzetno je važna. Vježbe poput mindfulness meditacije mogu vam pomoći stvoriti nove obrasce ponašanja i razviti samoprihvaćanje i suosjećanje.

Evo jedne kratke mindfulness prakse koja će vam pomoći preusmjeriti fokus kada se pojave negativne misli o odmoru ili osjećaj krivnje:

Pronađite mirno mjesto gdje možete sjesti udobno, bilo na stolici ili jastuku na podu. Položite ruke na koljena ili u krilo, zatvorite oči ili ih ostavite poluotvorene, ovisno o vašim preferencijama. Počnite duboko disati, usmjeravajući pažnju na ritam svog daha. Udahnite polako kroz nos, osjećajući kako se trbuh širi dok punite pluća zrakom. Zadržite dah na trenutak, a zatim polako izdahnite kroz usta, osjećajući se kako se napetost otpušta iz tijela. Postanite svjesni osjećaja u tijelu. Pustite vašoj pažnju kretanje kroz tijelo, primjećujući bilo kakve osjećaje napetosti ili opuštanja. Nemojte suditi ili analizirati ono što osjećate, samo budite svjesni prisutnih senzacija. Kada primijetite pojavljivanje negativne misli o odmoru ili osjećaj krivnje, nemojte im se prepustiti. Umjesto toga, zamislite da su te misli kao oblaci koji prolaze nebom. Promatrajte ih kako dolaze i odlaze, dopustite im da nestanu iz vaše svijesti. Vratite se svom disanju i osjećajima u tijelu. Postanite svjesni sadašnjeg trenutka, osjećajući se prisutno i mirno. Dopustite da vaša pažnja bude usmjerena na sadašnjost, a ne na prošlost ili budućnost. Kako osjetite umirivanje, razmislite o nekoliko stvari na kojima ste zahvalni u svom životu. Možda su to male radosti poput tople šalice čaja ili podrške voljenih osoba. Dopustite osjećaju zahvalnosti ispuniti vaše srce i um. Nakon nekoliko minuta, polako otvorite oči ako su bili zatvorene. Zadržite osjećaj mira i smirenosti koji ste postigli tijekom prakse sa sobom kako biste ga mogli primijeniti u ostatku dana. Ovo je vrijeme za vas i za vaše mentalno zdravlje, i nemojte se osjećati krivima zbog toga što ste si uzeli ovaj trenutak.

Za kraj, važno je naučiti postavljati granice i usvojiti nove navike brige o sebi. Odmor je važan dio života i zaslužujete ga jednako kao i bilo koju drugu aktivnost. Ja sam promijenila način kako se osjećam kada se odmorim i danas pritom osjećam ugodu i zahvalnost. Moje tijelo mi to vraća na svoj način pa ga njegujem odmorom.