Iako je svi možemo osjetiti, riječima je teško dotaknuti sve ono što portugalska riječ saudade nosi u sebi. Koncept ove riječi, koji se često prevodi kao tuga, čežnja ili melankolija, moguće je prenijeti samo približno, pjesnički i slikovito.
Ovaj portugalski izraz označava nostalgičan osjećaj gubitka nečega dragog, a često je praćen nezadovoljstvom i tihom spoznajom da se ono što je izgubljeno nikada ne može povratiti.
Riječ dubokih korijena, ali nepoznatog začetka
Riječ se razvila iz latinskog izraza solitudo (usamljenost), a kroz različite povijesne kontekste dobila je današnje značenje.
Portugalski pjesnik Teixeira de Pascoaes početkom 20. stoljeća snažno je oblikovao filozofsko-poetski pojam saudade, opisujući ga kao želju za nečim dragim, ali i boli zbog odsutnosti te osobe ili stvari. Taj osjećaj, Pascoaes je smatrao temeljem portugalske duše.
Složenost je esencija ove neprevodive emocije
Čežnja, nostalgija i melankolija termini su koji se najčešće koriste za približno opisivanje saudadea, no svaki od njih zahvaća tek djelić njezine unutarnje složenosti. Dok je nostalgija vezana uz čežnju za prošlosti, a melankolija uz sjetnu tugu, saudade obuhvaća i jedno i drugo, ali ih nadilazi svojom dubinom, poetskom tišinom i neizrecivom prisutnošću gubitka.
To je osjećaj koji se teško objašnjava, ali duboko prepoznaje. Riječ je o onom tihom, gotovo nenametljivom, unutarnjem nedostatku koji se budi kada izgubimo nekoga ili nešto što neizmjerno volimo, i znamo da se više nikada neće vratiti.
Saudade kao ukras poetske misli
Upravo tu nijansu osjećaja saudade riječima je dotaknuo portugalski umjetnik Almada Negreiros u svojoj pjesmi Canção da Saudade (Pjesma saudadea). Njegovi stihovi ne govore samo o velikom gubitku, nego o voljenju nepostojećeg i prisutnosti onoga što nedostaje:
Ne volim te zbog toga što spavaš u mom naručju.
Volim svoju sestru blizanku, koja je rođena mrtva,
i volim je zamišljajući je živu u mojim godinama.
[…]
Volim one lijepe žene koje su ravnodušno prolazile pored mene, a moje oči se više nikada nisu zaustavile na njima.
[…]
Volim noć,
jer u njezinoj prolaznoj svjetlosti
neodređene siluete žena
podsjećaju na one koje žive u mojim snovima.
Volim mjesec s one strane koju nikada nisam vidio.
Izvorni tekst pjesme na portugalskom jeziku možete pronaći ovdje.