Moja istina

Ovo je moja istina - izjava je na koju često nailazimo u dnevnim novinama i tjednicima. Za nju su potrebne barem dvije osobe, dvije strane iste priče, a svaka od njih s drugačijim pogledom na ono što se dogodilo. Koliko je ljudi, toliko je istina i jednako toliko scenarija i verzija „iste“ priče. Kad sam bila mlađa, takva konstrukcija riječi činila mi se nemoguća, smatrala sam da postoji samo jedna istina, a da s druge strane može biti samo laž. Kako sam samo bila u krivu!

Naša „istina“, stvarnost, potječe od nas samih, a naš um konstruktor je tisuću raznih scenarija koji mogu, ali i ne moraju biti točni. Točnost je, ako ćemo iskreno, samo manji postotak onoga što mislimo o određenim stvarima, ljudima i događajima. Mi nismo samo subjektivni, često smo i potpuno u krivu jer prepuštamo emocijama da tkaju niti kojima nerijetko podržavamo svoje strahove i ograničenja. Uz to, ako ne pokušavamo osjetiti kako je biti u nečijoj koži, naš jednostran pogled na stvari može nas otuđiti od drugih i stvoriti još veću podjelu i raskol u odnosima i viđenjima istih stvari.

U Sensi često govorimo o važnosti preispitivanja vlastitih misli i uvjerenja jer mozak je sklon vrludanju, a to vodi k nepotrebnom prežvakavanju događaja i pridavanju važnosti često nevažnim stvarima. Od njih tada stvaramo priče koje često nisu istinite, ali ih ipak stavljamo u ladicu na kojoj piše „moja istina“. Je li to zaista život kakav želimo živjeti?

Kako kažu, svaka priča ima najmanje dvije strane, a na nama je da ih poslušamo i prihvatimo, koliko god nam to bilo teško. Na nama je da probudimo empatiju, čak i kad nam je to teško ili se tome opiremo. Svijet nije crn i bijel, nismo ni mi. Odvažimo se ući dublje od samih reakcija i emocija i tkati istinu koja uključuje obje strane. A to možemo samo kad sebe dajemo iskreno i sa željom da se mir koji je u nama preslika na ono što je oko nas. Tolika snaga je u nama, vrijeme je da je počnemo koristiti!