Dobro je...
Hvala. Volim te. - piše na narukvici koju ovih dana nosim na svojoj lijevoj ruci. Mnogi od vas prepoznat će te riječi kao temelj havajske tehnike Ho’oponopono kojima pomažemo svom unutarnjem djetetu da se „pročisti“ i otvori srce prema ljudima i događajima bez zadrške i fige u džepu. Narukvicu mi je darovala naša suradnica Marijana Pontoni, a ona ju je dobila od svog učitelja Ihaleakala Hewa Lena. Hvala. Volim te. Tako jednostavno, tako moćno, a tako često zaboravljeno.
Razmišljajući kome i čemu u ovom trenutku želim zahvaliti, osim uobičajenim „osumnjičenicima“ – obitelji i prijateljima, željela bih reći hvala svojim učiteljima – svima onima koji nadahnjuju ovaj magazin, a samim time i pomake u mojoj svijesti, djelovanju i odabirima. Sa svakim brojem iznenađuju me vizionari koje predstavljamo.
Ovaj mjesec ne mogu prestati razmišljati o jedinstvenom Hundertwasseru – autoru ideje svijeta, arhitekture i života u kojemu smo ponovo jedno s prirodom. U njemu se spajamo sa svojim iskonskim i s prostorima koji nisu ograničeni krutošću, a mi postajemo mekani i lagani u djelovanju i življenju. Od same pomisli na njegove nevjerojatne ideje i proročanstva prolaze me trnci i ne osjećam tugu zbog njegovih nerealiziranih projekata, nego sam sretna što su takvi ljudi postojali, postoje i uvijek će postojati. Sretna sam što su oni dio naših težnji za životom kakav vrijedi živjeti i što su na ovim stranicama za nas kako bi nas nadahnuli i pokrenuli da djelujemo. Njihove ideje tu su za nas, slobodni smo preuzeti ih i zauzeti se za bolju stvarnost za nas i našu djecu.
Izaći i zone komfora za mnoge je vrlo teško. Ni sama nisam uvijek imuna na trenutke kad kažem: „Dobro je, možda bi drugačije bilo gore, pa zašto ‘talasati’?!“ Ali se trudim. Pokrećem manje i veće kotačiće, a mnogo energije i inspiracije crpim baš iz ovog magazina. I biram da umjesto grča i krutosti otvorim sebe i životu predam ono najvažnije – povjerenje da će sve biti dobro. Da mu kažem: „Hvala. Volim te.“ i osjetim da je sve baš onako kako treba biti.