Najljepši dar

„Sada sam u trenutku života kada mi je važnije 'biti', a ne 'imati'“, rekla mi je nedavno prijateljica dok smo pokušavale opisati osjećaje i promjene koje nam je život posljednjih mjeseci donio na vrata. Taj opis bio je tako jednostavan, kao što velike stvari i osjećaji zapravo jesu. I išao je ravno u srž onoga što mnogi od nas zaboravljaju – doživljaj i bivanje u njegovoj ljepoti ono je zbog čega živimo svoje živote. Mnogi od nas u ovom su razdoblju doživjeli taj osjećaj – da je sve ono što smo prikupljali, ljubomorno čuvali i taložili u svojim životima odjednom postalo manje važno, više nije bilo u fokusu, da nije bilo sav naš smisao. Jednostavno želimo „biti“.

S druge strane, mnogo ljudi još je ostalo u jučer – u temama o promjenama koje nas uvijek iznova sabotiraju i sreći koja nam nekako uvijek curi između prstiju… Mnogi još čekaju da se vrati jučer, da stvari budu iste, nepromijenjene, a mi ostanemo neokrznuti i netaknuti svijetom... Jer ako se dovoljno dobro začahurimo, promjene nas neće dotaknuti? Istina je da je svaka promjena tu da nas dotakne, pitanje je samo koliko će i na koji način utjecati na naše emocije i zdravlje.

Ono što treba biti naš cilj u suočavanju s promjenama, pogotovo u razdoblju za koje znamo da će biti nestabilno i nesigurno, jest pronaći načine da više živimo sebe. Svoje želje, svoje potrebe, svoju formulu zadovoljstva... Da se okružimo ljudima i situacijama koje nas podsjećaju na to da se život živi i zaslužujemo ga osjetiti u njegovom najljepšem izdanju. Da se, bez obzira na izvanjske zabrane, naše bogatstvo skriva u našoj unutrašnjosti. Nju dajemo drugima i nju zauzvrat primamo. Ako je ona iskrena i otvorena, najljepši je to dar bivanja.

Novi broj prelistajte ovdje.