Osmi mart uvijek je prilika da slavimo ono što smo dosada postigle, ali i podsjetimo se na dugi put borbe za ravnopravnost koji je pred nama. S tim na umu, magazin Elle u sklopu inicijative Elle Active! organizirao je u zagrebačkom Velvet Cafeu panel diskusiju koju je moderirala Emina Pršić, a na kojoj su sudjelovale mr. sc. Helena Štimac Radin, ravnateljica Ureda za ravnopravnost spolova Vlade Republike Hrvatske, dr. sc. Branka Galić, red. prof., Odsjek za sociologiju, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, dr. sc. Maja Mamula, osnivačica i koordinatorica organizacije Ženska soba – Centar za seksualna prava, psihoterapeutkinja i poslovna konzultantica Mirta Fraisman Čobanov, Partus akademija i Ella Dvornik – Pearce, ambasadorica projekta Elle ACTIVE!.
S ciljem osvještavanja, ali i osnaživanja žena, fokus ovog panela bila je tema rodne (ne)ravnopravnosti u svim njezinim oblicima – od neravnomjerne zastupljenosti žena na visokim pozicijama i u brojnim institucijama, do seksualnog nasilja.
Prema Indeksu rodne ravnopravnosti za 2021. godinu Europskog instituta za rodnu ravnopravnost (EIGE) Hrvatska se s 59,2 bodova nalazi na 19. mjestu na razini Europske unije i njezin je rezultat na razini 8,8 bodova ispod ocjene Europske unije, što je nezadovoljavajuće.
'Na vrhu ljestvice su skandinavske zemlje: Norveška, Švedska, Danska, Nizozemska. Gospodarski i ekonomski najrazvijenije zemlje ujedno imaju najveći stupanj ravnopravnosti spolova. To nam govori i o tome da žene mogu itekako, ukoliko se njihov potencijal iskoristi, pridonijeti razvoju gospodarstva i bruto nacionalnog proizvoda. Mi s 19. mjestom ne možemo biti zadovoljni, ali mora se znati da su korišteni podaci u posljednje 4 godine. Očekujemo, s obzirom da smo imali malih pomaka, ipak nešto bolje rezultate', istaknula je Helena Štimac Radin, ravnateljica Ureda za ravnopravnost spolova Vlade Republike Hrvatske.
'Nedostaje edukacija, još od vrtićke dobi. Trebalo bi se podučavati o odnosima muškaraca i žena gdje bi se raspravljalo o nekim rodnim neravnopravnostima koje mnogi ljudi uopće ne prepoznaju, osobito žene. Ako vi ne znate da vam se događa neravnopravnost, nećete se moći izboriti protiv toga. A čak i ako znate, često nemate dovoljno alata i načina kako bi to izveli u društvu koje je još uvijek patrijarhalno na različitim razinama', rekla je profesorica Branka Galić i zaključila da je jedini način da ostvarimo temeljite promjene – sustavno obrazovanje. 'To je dugotrajan put, ali nema drugog.'
Kad govorimo o promjenama, treba početi od sebe samih, naglasila je Mirta Fraisman Čobanov, podsjećajući da se žene vrlo često odgaja da budu skromne i nenametljive: 'Skromnost može biti vrlina, ali može biti i mana. Povijesno gledano, podrazumijevalo se da se žena skriva, da bude skromna, da ne izaziva. Mislim da je došlo vrijeme da krenemo izazivati – svojim znanjem i sposobnostima.'
S njom se slaže i Ella Dvornik-Pearce koja na svojim društvenim mrežama ruši tabue i progovara o predrasudama s kojima se susreće: 'Ima prostora za napredak. Puno je stereotipa, još uvijek se osuđuju ženske ambicije, ali ne samo u poslovnom svijetu nego i privatno. Pitaju me, i to žene – tko čuva djecu dok si ti na snimanju? Tako da smo i mi krive jer perpetuiramo takve stavove.'
Najagresivniji oblik rodne neravnopravnosti vidljiv je u rodno uvjetovanom nasilju, čije su glavne žrtve žene. Prema statistikama WHO, jedna od tri žene doživjet će rodno uvjetovano nasilje, a 1 od 5 silovanje ili pokušaj silovanja. Usprkos tome što se čini da se o seksualnom nasilju više govori u javnosti posljednjih godina, situacija je i dalje loša, a kako bi se dogodile promjene, nužno je o tome konstantno govoriti te educirati javnost. 'Seksualno nasilje i dalje ostaje obavijeno tišinom i obilježeno velikom količinom predrasuda. Te predrasude imaju uvijek isti smjer: minimiziraju proživljeno iskustvo, a odgovornost počinitelja prebacuju na žrtvu', iznijela je Maja Mamula iz Ženske sobe, partnera ELLE Active! Projekta, glavne razloge zašto se seksualno nasilje još uvijek nedovoljno prijavljuje. 'Ako svi rastemo u društvu gdje znamo da će nam prebaciti odgovornost, gdje će tražiti kako smo mi doprinijele svojim ponašanjem, izborom odjeće…ako poznajemo sustav i norme koje se očekuju, onda je velika vjerojatnost da nam nitko neće vjerovati. A bez povjerenja nema šanse da će se stvari promijeniti. Zato je iznimno važno da stalno govorimo o tome.'
No ipak, želimo podsjetiti da nije sve baš tako crno i da ipak postoje neki pomaci, koliko god minorni nam se činili i koliko god borba za ravnopravnost bila iscrpljujuća i naizgled vječna. A da imamo razloga čestitati same sebi podsjetila nas je Mirta Fraisman Čobanov: 'Tek je 77 godina prošlo otkako smo dobile pravo glasa. Moja baka je odrasla u vrijeme kad nije imala pravo glasa, moja majka je prva generacija koja je to imala, ja sam druga. Uspjela sam otvoriti firmu, izdati knjigu, sudjelujem u ovoj konferenciji, divne stvari se događaju. Mislim da smo puno toga napravile u 77 godina i kad netko pita kako još nismo uspjele sve što smo si zacrtale, iako treba imati stav da uvijek treba bolje, ali danas trebamo zastati i osvrnuti se na sve što smo uspjele napraviti. Toliko je divnih poduzetničkih udruga u kojima žene rade zajedno, jedne druge potiču i trebamo reći da smo nešto dobro napravile za početak i motivirati se da napravimo još bolje. Muškarci su sami sa sobom puno zadovoljniji. Zanimljiv je podatak da će muškarci prihvatiti posao kad 50-60% procijene da su spremni, a žene tek 90-100%. Znači, mi u startu smo kritične prema sebi, a nažalost smo kritične i prema drugim ženama. Danas je taj dan kad samima sebi i drugima moramo reći koliko smo divne i koliko smo toga dobro napravile i na krilima toga nastaviti dalje.'
.png)
.png)
