Bilo je lijepo, životno i prepuno ljudi i saznanja koji su u meni ostavili neizbrisiv trag. Bilo je ponekad kaotično, pogotovo u našim prvim mjesecima, ali uvijek nježno i lijepo, baš kao što smo i zamislili prije punih devet godina kada se Sensa prvi put pojavila na kioscima. Svi ti naši mjeseci i godine s vama pružali su mi mir jer je za mene Sensa uvijek bila sigurna luka, izvor (sa)znanja o životu, prirodi, osobnosti... S njom sam rasla, razvijala se, katkada i griješila... I nakon devet godina još me oduševljavaju priče i ljudi s naših stranica.

Kao što su entuzijasti s Recikliranog imanja Vukomerić koji su kaotičnost grada zamijenili životom i radom na selu ili priča o kineskim tajnama ljepote koje kriju višestoljetnu mudrost i saznanja koja se prenose s koljena na koljeno, a podjednako njeguju vanjštinu i nutrinu. Tu je i tema o važnosti seksualne energije za svakoga od nas, jer ona nas pokreće, budi kreativnost i boji naš život sretnim i smjelim bojama... I na kraju, donosimo i odgovor na pitanje svih pitanja – kako u životu više uživati i više proživjeti?    

Onda kada nam se čini da nije vrijeme za usporavanje tempa, kada grcamo u poslu i obavezama, kada smo u petoj brzini jer želimo stvari dovršiti odmah i sad, da nam misao ili vrijeme ne bi pobjegli – baš su to trenuci kada trebamo stati na loptu. Tako tvrdi kanadski autor i novinar Carl Honoré, koji je 15 godina svog života posvetio – sporosti. Ne lijenosti ili nezainteresiranosti, nego smislenom usporavanju kako bismo više uživali, više osjećali i proživjeli i, da, napravili više posla. Baš kao što maloj djeci odrasli savjetuju kako treba raditi jednu po jednu stvar da bi „posao“ obavili kako treba, i mi odrasli trebali bismo ponovo usvojiti taj savjet.

Jer mnoga recentna istraživanja navode da brzina i multitasking ipak nisu ono što smo mislili da jesu – supermoći koje nas čine učinkovitijima na svim poljima. Naprotiv, nakon nekog vremena oni nas čine zaboravljivima, površnima i ras­tresenima te na duže staze našem zdravlju, odnosima i poslu mogu donijeti samo štetu. Stoga ne čekajte predugo i usporite jer na duge staze nitko ne trči sprint, nego mudro čuva i raspoređuje svoju snagu i dragocjene resurse.

A ima li za to boljeg učitelja od jeseni? Njezina sporost svake nas godine oduševljava. Ona polagano mijenja lice prirode i priprema je za tihu zimu. I u svojoj sporosti uvijek napravi odličan, temeljit posao.