Mogu se proširiti, učvrstiti ili urušiti
Osobne granice važne su jer štite našu intimu. Pomažu nam da jasno prepoznamo ono što jesmo, što mislimo i osjećamo, ono što nam je vrijedno i važno, po čemu se jasno razlikujemo od drugih. Granice nas štite i istovremeno nam pomažu prepoznati vlastitu jedinstvenost. S druge strane, pokazuju nam i naše dosege i vlastita ograničenja. Održavati granice zahtijeva samodisciplinu i njegovanje odgovornog odnosa, ponajprije sa samim sobom.
Tek kad savladamo vještinu uspješnog upravljanja vlastitim vrijednostima, organizaciju svog ponašanja, vremena, misli i osjećaja, možemo biti sigurni da smo se zaštitili od toga da netko drugi nama manipulira, da nas iskorištava ili nas povrijedi na bilo koji način.
Prepoznavanje osobnih granica podsjeća nas na to kako i drugi imaju svoje granice te da ih trebamo poštovati. Zdrave granice znače uspješnu suradnju s drugima, stabilnu intimnu vezu. Granice naš štite i određuju naš doseg, no to ne znači da se ne mogu proširiti, učvrstiti ili se u pojedinim životnim razdobljima – urušiti.
Znakovi upozorenja
Mnogo je znakova koji nas upozoravaju na to da su nam se granice urušile. Kad se zateknemo kako radimo ono što ne želimo, da radimo previše, nemamo dovoljno vremena za odmor i rekreaciju ili smiren i zdrav obrok, kako odugovlačimo u donošenju odluka, posve je jasno da zapuštamo svoje unutrašnje granice. Kad kažete „ne“, alarm koji će se najsnažnije oglasiti je osjećaj krivnje.
Krivnja se javlja jer duboko u sebi mislite da nemate pravo postaviti granicu. Postaviti granice učimo još od najranijeg djetinjstva pa je moguće kako ste već u djetinjstvu doživjeli da vas nisu poštovali i na razne načine su zanemarivali i vaša prava i vašu osobnost.
Važno je prepoznati da imate pravo – pravo na privatnost, pravo da čuvate svoju energiju, pravo da otkažete sastanak, promijenite mišljenje, pravo da se ne javite na telefon ili pravo da se s vama ophode pristojno i s poštovanjem. U odgoju djece često se događa da ljubav izbriše granice pa roditeljima postaje teško reći „ne“. No, važno je svojim vlastitim ponašanjem učiti dijete kako izgraditi vlastite granice. „Ne“ neće dugoročno povrijediti dijete, već će mu dati važnu priliku za učenje i time mu omogućiti da se razvije u osobu koja ima zdrave granice.
Reći "ne"
Promislite o svim nedavnim situacijama kojih se možete sjetiti kad ste rekli „da“, a željeli ste reći „ne“. Zapišite ih. Zapišite i svoj popis svega na što mislite da imate pravo. Svojim vlastitim pravima štitite sebe i pristojno, ali odlučno postavljate granicu. Drugi vrlo značajan pokazatelj urušenih granica je pretjeran osjećaj odgovornosti.
Zapamtite da ne možete na sebe preuzeti odgovornost za ponašanje, probleme ili osjećaje drugih ljudi. Ako to drugi od vas očekuju ili vas zbog toga okrivljuju, podsjetite se na to kako odgovornost možete i morate preuzeti jedino za sebe. No to je dvosmjerna ulica! Važno je prepoznati kako jednako tako ne možete očekivati od drugih da preuzmu odgovornost za vaše ponašanje, probleme ili osjećaje. Možete se ljutiti, okrivljavati druge ili se osjećati kao žrtva, no to je također znak da nešto nije u redu s vašim vlastitim granicama.
Često se i gotovo neprimjetno događa da postupimo protivno vlastitim stavovima ili vrijednostima kako bismo ugodili drugima. Linija između zdravog kompromisa i kapitulacije vlastitih granica vrlo je tanka. Jednostavan primjer je kad nedjeljom popodne gledate nogometnu utakmicu jer tako želi vaš suprug, a vi biste radije gledali film ili prošetali. Ipak sjedite uz njega jer mu želite ugoditi. Možemo reći da je to bezazlen kompromis, no što ako se to događa uvijek, svake nedjelje?
Što ako druga strana nikad ne pristaje na kompromis koji ugađa vašim željama? Što ako se takvo ponašanje sve češće i sve intenzivnije odražava i na ostale dijelove života i poput domino-efekta ruši, jednu za drugom, granice vaše osobnosti? Sjetimo se da su naše želje i potrebe jednako važne kao i želje i potrebe drugih.
Oslabljene granice
Zdrave granice ne postoje ni kad dopuštamo da nas netko drugi određuje, kad trebamo drugu osobu ili grupu ljudi koja će potvrditi naš identitet. Postoje osobe, često žene, koje jednostavno moraju biti u vezi. Može se dogoditi da uskaču iz jedne veze u drugu jer samo u vrijednostima, stavovima i identitetu druge osobe potvrđuju sebe. Tako će u jednoj vezi biti sportašice jer partner voli sport, u drugoj vezi će biti odlične kuharice jer partner cijeni takve osobine, a u trećoj vezi će voljeti glazbu i sve ono što voli partner. Manjak zdravih granica je i zaljubljivanje u svaku osobu koja pokaže zanimanje za vas i posebno se potrudi oko vas, a da vam pritom ne mora biti previše privlačna.
Oslabljene granice imate i kad se ne znate oduprijeti onima koji vas tretiraju bez poštovanja, ako se ne znate obraniti od verbalnih napada, ili se ne znate zauzeti za sebe u situacijama u kojima ste zanemareni, preskočeni, zakinuti ili na neki drugi način dovedeni u podređeni ili ponižavajući položaj.
Imam pravo
Nedostatak zdravih granica može ići i u drugom smjeru. Osobe koje očekuju da drugi automatski ispune njihova očekivanja, osobe koje uzimaju sve što mogu, ne zato što im je nešto potrebno, već zato što to nešto mogu uzeti, zdrave i sposobne osobe koje ne funkcioniraju ako se netko drugi ne brine o njima, također su primjeri pomanjkanja zdravih granica. Za početak, treba se podsjetiti na to da imamo pravo postaviti osobne granice.
Odredite kakvo je ponašanje drugih prema vama neprihvatljivo, ono što nikako ne možete tolerirati. Zapišite svoja prava i strpljivo ih prakticirajte u svakodnevici. Za svakog od nas ta osobna prava mogu biti drugačija. Za nekoga će prioritet imati pravo na slobodno vrijeme, pravo da se na godišnjem odmoru ne javlja na službeni telefon, a nekom drugom će to biti pravo na poštovanje, privatnost, vlastito mišljenje i mnogo drugih stvari.
Kako postaviti granice
Kako biste se uspješnije izborili za vlastita prava, zapamtite da potrebe i osjećaji drugih nisu važniji od vaših, kao što ni vaše potrebe i osjećaji nisu važniji od tuđih. Poštujte sami sebe, vjerujte u sebe, prepoznajte svoje potrebe. Dokle god u ispunjavanju vlastitih potreba ne štetite drugima, one za vas trebaju imati prioritet.
To nije sebičnost! Podsjetite se uvijek iznova, osobito kad treba reći „ne“, na to da su vaše potrebe i osjećaji važni. Ne trebate se žrtvovati, osobito ako to nitko od vas i ne traži. Davati zato kako biste davanjem i žrtvovanjem na neki način kupili ljubav, prihvaćenost ili poštovanje vrlo je iscrpljujuće i rijetko kad donosi željene nagrade. Više se isplati raditi na učvršćivanju vlastitih granica.
Važno je i naučiti upravljati negativnim mislima. Kontemplacija i meditacija uče nas njegovati svoj unutarnji prostor, učvršćivati se u pozitivnom koje nas osnažuje. Kultivirajući vlastite misli, lakše ćemo prepoznati svoje ciljeve i vrijednosti te imati više volje i snage posvetiti se njihovu ostvarenju. Zdrave unutrašnje granice pomoći će nam da mislimo na sebe i prestanemo se automatski slagati s mišljenjima, savjetima i kritikama koje nam upućuju drugi.
.png)
.png)
