Stigli su dani produženih sjena i zlatom obojenih plodova. Ljeto se svojim dugim zlatnim prstima nježno hvata za paučinaste niti jeseni, boji ih i igra se njima. I niste ni okom trepnuli, a ovoj je igri došao kraj. Nastupile su duge kiše. Uhvati vas sjeta, zaboravljate da je bilo mnogo ljeta i da će biti još mnogo ljeta. Zaboravljate da svaka jesen juri ka zimi, da svaka zima nosi klicu proljeća, i da je ljeto samo nakratko usnulo da bi vas opet, jednoga jutra, pomilovalo po obrazu. Ono je kao ljubav, ono je kao život sam.
Ovo je važno znati. Život stremi uvijek i samo naprijed, želi uvijek rasti i širiti se, želi se nastavljati. A to ne ide bez razdoblja kiša ili tuge. Radost bez tuge ne postoji kao ni dan bez noći, kao ni ljeto bez zime. Zagrlite tugu jer je u njoj klica buduće radosti. Ususret vam lete novi osmijesi, nove nade, nove prilike, nove ljubavi.
.png)
.png)
