Ni premalene ni prevelike

Veličina posuda, bile one za uzgoj mladih biljaka, bile pak one u kojima će se biljke nalaziti dulje vrijeme, najviše ovisi o veličini same biljke, osobito o razvijenosti korijena. Naime, malene biljke nije dobro saditi u prevelike posude jer će tada gubiti energiju na razvoj korijenja, a mnogo će se manje razvijati gornji dio biljke.

Ni premalene posude nisu dobre – biljke se ne mogu dobro razvijati, a ljeti se veoma brzo isušuju. Bez obzira na to o kakvim je posudama riječ, sve na dnu moraju imati otvore za odvodnju viška vode. Bez toga bi korijen biljke mogao stradati, a cijela biljka uginuti.

Glinene, s ocaklinom, stakloplastika...

Za sjetvu i/ili sadnju malenih biljaka obično se koriste sjetvene plitice s otvorima. Biramo ih prema vrstama biljaka koje želimo uzgajati. Kada im korijen obraste otvor, presađujemo ih u veće posude ili na otvorenome. Mnoge posudice za mlade biljke mogu biti od biorazgradivog materijala pa ih zajedno s njima presađujemo – što je korisno za vrste koje ne vole uznemiravanje korijena.

Veće biljke koje cijelo vrijeme rastu u posudama postupno trebaju više prostora, pa ih u skladu s time presađujemo u veće posude. Iako najprirodnije, glinene posude imaju neke nedostatke: sklone su pucanju i lomljenju, a za vrućina biljke u njima brže gube vlagu. Posude s ocaklinom mnogo bolje zadržavaju vlagu.

Materijali poput stakloplastike ili fiberglasa imaju prednosti jer su lagani te otporni na vrućinu i hladnoću. Iako često nemaju estetske odlike, plastične su posude jeftine i zahvalne jer veoma dobro zadržavaju vlagu. Posude od betona, kamena ili mramora čvrste su, trajne, stabilne i poprilično teške. Obično se koriste u vanjskome prostoru, za veće biljke.